Suradnjom Kotar teatra (Delnice, Gorski kotar) i Kazališta Mala scena(Zagreb) nastala je predstava „Čudak Šumek“ (premijere 23.6. i 6.9.2018., osvrt na zagrebačku izvedbu 9.10.2018.) u režiji Morane Dolenc i prema istoimenoj slikovnici spisateljice Ivane Francišković Olrom i ilustratorice Gordane Ivković (dramaturginja Anja Pletikosa). Priča je to o problemu koji pomalo počinje mučiti osjetljiva ljudska bića nastanjena u gradovima: gužva, kaos, nestanak raslinja i ptica – ukratko, potreba da se pobjegne od svega toga...

Kada se Veljko odlučio nastaniti u šumi kako bi uživao u prirodi (posebice pticama), proglašen je čudakom (Šumek se može razumijeti kao izvod iz riječi šuma, ali i šumast tj. šašav) i u nedalekom Vrlingradu postao je lik kojim se straše djeca. Kada se Mirkova mama razboljela, a Mirko nije uspio sačuvati njezine ruže, odlučio je otići u šumu i za nju ubrati najljepši cvijet. Tamo se, naravno, izgubio, ali  ga je pronašao Veljko/Šumek  i objasnio  mu svoje razloge života u šumi i potrebu da sve ostane kako jest: građani u gradu, a Šumek  u šumi. A oni koji dođu, moraju paziti na prirodu i brinuti o njoj – očekivana pouka i poruka.

Odlična je ideja povezivanje  dviju malih kazališnih  organizacija oko projekta kojim se na prikladan način podučava o zaštiti prirode (još nam je Gorski kotar u redu, ali do kada?!). Kombinacija dramskog i lutkarskog kazališta (odosno lutkarskog mišljenja što padrazumijeva  lutke, maske, animaciju predmeta i tijela) dobro funkcionira, samo je šteta da se Dolenc ponavlja u nekim rješenjima (kombinacija ruku i nogu  nekoliko izvođača već viđena u predstavi „S razlogom“), da je tekst predug (što čini izvedbu monotonom), da nisu svi izvođači jednako uspješni u pjevanju odnosno animiranju  i da je završetak  malo „sprčkan“.

Funkcionalna i dopadljiva scena (Leo Vukelić) s brojnim prozorima uspješno dočarava stambeni blok, dok je šuma  manje spretno osmišljena, lutke (Luči Vidanović) su taman prihvatljive s odličnim detaljem maminog lica koje „listanjem“ mijenja izraz od tužnog do veselog (zbilja  ekonomična i pametna varijanta), a glazba (Vlatko Panić) vrlo dobro uokvirava cjelinu. Pjevački i glumački  Matija Kezele i Marija Kolb(osobito ona) su vrlo dobri, dok je Mark Šokčić još pomalo „work in progres“.

Predstava „Čudak Šumek“ nudi odličnu priču, zgodna lutkarska rješenja i šarmantne glumačke epizode, ali da je manje teksta i dinamičnija izvedba ... U ovoj verziji je malo dosadnjikavo.