Nakon što su se pričoljupci navikli nedjeljom u zagrebačkom Centru mladih Ribnjak slušati bajke na način kako to čini Teatar Poco Loco, dočekali su i njihovu premijeru (21.5. 2016.) temeljenu na stihovima Zvonimira Baloga (1932.-2014.) pod nazivom „Ljubiti, samo ljubiti“ u režiji Renate Carole Gatica (1978.).

Mali smeđi puž s kućicom po imenu Puž (Bruno Kontrec) jako se, jako zaljubio u djevojčicu Ružicu (Maja Katić). Ona je pomalo svojeglava i osorna i ne sviđa joj se da je Puž papučar, što znači da nikuda ne ide, nego je uvijek kod kuće (odnosno kuća kod njega). Željela je da postane junak, heroj, kralj, princ, sportaš ili bar ministar... i Puž je zbog svoje ljubavi prema djevojčici Ružici krenuo u pustolovine. Svašta mu se događalo i u svemu se snašao: pobijedio je zmaja, vozio mačkobus, odgovarao u kvizu nazvanom „Tko voli Ružicu?“. Čak se bio spreman odreći kućice, dok nije shvatio da  bez nje ne bi bio Puž, nego samo nekakav puž. I zato što je ostao svoj... nikada nećete pogoditi kako je završila ova priča!

Maja Katić dramatizirala je ovu dramatičnu ljubavnu priču, Davorka Horvat pobrinula se za glazbu, Jasmina Kosanović i Božidar Raos smislili su  scenografiju (i šuma i grad i razred ) i kostimografiju (crvena odjeća za Ružicu i smeđa za Puža), a Renata Carola Gatica složila silno duhovitu, dinamičnu, veselu i razigranu predstavu prepunu onomatopeja, pantomime, pjesme,  svjetla i radosti. Maja Katić i Bruno Kontrec bili su fantastični – spretni, raspjevani, uigrani. Ona točno onoliko opaka da joj još možeš oprostiti, jer nije zla nego razmažena i ćudljiva. On popustljiv i razuman,  spreman na pothvat, ali ne preko granice dostojanstva.

Predstava Teatra Poco Loco „Ljubiti, samo ljubiti“ primjer je pametne i dopadljive  predstave koja najmlađe podučava (a one starije podsjeća) istinskim vrijednostima na neprimjetan način. Živjeli Puž i Ružica! I Renata! I.....!