„Bolje da o tome (ne) razgovaramo“ okuplja predstave koje se bave tabu temama, silno potrebnim djeci i mladima, a koje kazališta u pravilu zaobilaze u širokom luku. Kao i u mnogim drugim aspektima kazališta za djecu i mlade, Teatar Poco Loco ne bježi niti od tabua te nam već četvrtu godinu za redom donosi program od pažljivo i promišljeno selektiranih predstava.

I ove godine uz predstave se organiziraju razgovori, no nešto drukčije koncipirani i okrenutiji kazalištu. Teatrolog i kazališni kritičar Igor Tretinjak svaki će dan u 18 sati držati radionicu kazališne kritike, a nakon predstava bit će nešto neformalniji razgovori o temama koje su otvorile. Cijena ulaznica za predstave je 6 eura, a za organizirani dolazak škola i polaznike radionice ulaz je besplatan.

U nastavku pogledajte program 4. ciklusa predstava Bolje da o tome (ne) razgovaramo.

Ponedjeljak, 21. rujna, 19 sati

Trupa OvoOno i Teatar Exit, KLAMMOV RAT (16+)

Tekst: Kai Hansel
Redatelj:  Dražen Krešić
Autor glazbe: Marko Marić
Scenograf, oblikovatelj svjetla i autor video projekcije: Ivan Lušičić Liik
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Igraju: Goran Grgić i Klammov raštimani orkestar: Igor Pavlica (truba), Dino Brazzoduro (gitara), Ivan Džajić (kontrabas) i Una Patafta (harmonika)

O predstavi: Ova monodrama gorkog okusa, psihološki je portret jednog srednjoškolskog profesora književnosti pred krahom vlastitog integriteta. S namjerom predavanja o Goetheovom „Faustu“, dolazi pred razred koji odbija surađivati. Razred je profesoru objavio rat. Profesor se brani svim svojim slabostima, razred ga napada tišinom, a nijedna strana više ne razaznaje istinu. Predstava poziva na dijalog i istražuje posljedice nedostatka komunikacije i empatije unutar obrazovnog sustava. Tekst „Klammov rat“ autora Kaija Hensela nastao je 2000. godine, a u svojim početnim godinama bio je jedan od najizvođenijih dramskih tekstova u Njemačkoj. Do sada je doživio preko 100 međunarodnih produkcija, a ovo je prva inscenacija teksta u Hrvatskoj.

Utorak, 22. rujna, 19 sati

Narodno pozorište Toša Jovanović (Zrenjanin, SRBIJA), GAVROCHE (8+)

Dramaturginja: Aleksandra Jovanović
Redateljica: Sonja Petrović
Total dizajn: Irina Somborac
Kompozitor i dizajner zvuka: Nenad Kojić
Dizajner svjetla: Nikola Zavišić
Video produkcija: Kralj – Ljubiša Milišić, Lopov Monparnas: Stefan Juanin, Otac: Kristian Kardoš, Sin: Mateja Stevanović (Dramski studio bb92), Mlađi dječak: Mihajlo Živin, Stariji dječak: Viktor Živin
Snimatelj: Nikola Novak
Dizajner zvuka: Nenad Kojić
Montažer: Predrag Grujić
Igraju: Predrag Grujić, Nataša Milišić, Snežana Popov, Danilo Mihnjević

O predstavi: Gavroch je lik iz romana Jadnici, Viktora Hugoa, dječak sa pariških ulica koji je tragično stradao od ruku kraljeve vojske, u pokušaju da pomogne revolucionarima. On je dječak kojeg roditelji prisiljavaju da prosi, spava u oronulom spomeniku, jede svaki treći dan i usprkos tome ide kroz tu svakodnevicu pjevajući, spreman pomoći nesretnijima od njega. Viktor Hugo predstavio je malog Gavrocha kao dječaka potpuno svjesnog nepravde postojećeg režima, klasnih razlika i nejednakosti. Njegovu tragičnu smrt, Hugo prikazuje u kontrastu sa pjesmom koju Gavroš ne prestaje pjevati čak i kad ga pogode. Baš ta pjesma ostaje na kraju, kao upečatljiv čin prkosa i dječjeg otpora.

Srijeda, 23. rujna, 19 sati

Teatar Poco Loco i Dječje kazalište Dubrava, MALE LJUDETINE (10+)

Redateljica: Renata Carola Gatica
Dramatizacija: Dunja Fajdić i Maja Katić prema motivima istoimenog djela Zvonimira Baloga
Glazba: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Koreografija: Damian Cortes Alberti
Scenografija i kostimografija: Aleksandra Vukićević
Oblikovatelj rasvjete: Alen Marin
Igraju: Maja Katić, Zrinka Kušević, Dean Krivačić, Ana Marija Štefenac, Nikola Nedić

O predstavi: Znate li kako nastaje kazališna predstava? Koji je njezin najbitniji dio – tekst, glazba, režija, glumac, prostor, publika, ono nešto? Naravno da nakon ove predstave nećete dobiti odgovor na ta pitanja. Ali, doživjet ćete dekonstrukciju nastanka kazališne predstave i to u svim žanrovima, sa svim preprekama, neuspjesima i iskrama nadahnuća. I možda se na kraju i dogodi sama predstava. Ali samo – možda (to se nikada ne zna).

Četvrtak, 24. rujna, 19 sati

Teatro Telaio (Brescia, ITALIJA), ARHIPELAG (7+)

Autori: Angelo Facchetti i Francesca Franze
Scenografija 1: Angelo Facchetti i Giuseppe Luzzi
Zvučni pejzaži: Alessandro Calabrese
Scenografija 1: Alessandro Calabrese i Agnesio Bosnic
Scenografija i tehnički dizajn: Erika Natati
Kostimografija: Laura Montefusco

Igraju: Mariasole Dell’Aversana / Sofia Gaida / Maja Katić

O predstavi: Predstava je interaktivna kazališna instalacija koju su sama djeca postavila i oživjela. Predstava je namijenjena djeci od 7 do 12 godina u kojoj djeca samostalno istražuju male „otoke” i rješavaju zagonetke. Djeca su uronjena u simbolički kontekst u kojem mogu prepoznati metafore koje će ih voditi na njihovom putovanju. Nadamo se da će ovo putovanje pomoći djeci da obrade određene emocije i životna iskustva, i osobna i kolektivna, koja su možda ostavila traga u njihovom najdubljem biću. Glumica dočekuje djecu u početnom prostoru gdje im daje upute, ali ne i kruti plan kojeg se trebaju pridržavati, nudeći nekoliko prijedloga. U ovom trenutku, djeca, jedno po jedno, spremna su uroniti u ovo veliko, mračno područje, osvijetljeno malim arhipelagom sastavljenim od nekoliko otoka: male jedinice razasute po podu/moru, spremne dočekati samo jednog brodolomca. Po dolasku na jedan od otoka, svako dijete mora pročitati ili poslušati pitanje ili upute koje se tamo nalaze, doživljavajući intimnu i ekskluzivnu vezu s instalacijom dizajniranom za njih. Neke instalacije uključuju kontakt, manipulaciju, taktilnu i multisenzornu interakciju. Druge su ograničene samo na kontemplaciju, dopuštajući da pogled i percepcija predmeta ili mikrokozmosa stimuliraju odgovor ili tok riječi. Nakon iskustva na jednom otoku, svako dijete kreće na novu pozornicu, još jedan otok za istraživanje.

Petak, 25. rujna, 19 sati

Pozorište mladih Novi Sad (Novi Sad, SRBIJA), HAJDUCI (10+)

Adaptacija i režija: Olja Đorđević
Scenografija: Marija Kalabić
Kostim: Milica Grbić Komazec
Kompozitor: Irena Popović Dragović
Scenski pokret: Andrea Kulešević
Dizajn svetla: Ratko Jerković
Igraju: Slavica Vučetić, Marija Radovanov, Neda Danilović, Jelica Gligorin, Ivan Đurić, Saša Latinović, Slobodan Ninković, Aleksa Ilić,  Aleksandar Milković, Uroš Lazović 

O predstavi: Predstava inspirirana istoimenim Nušićevim klasikom, govori o raspadu školskog sustava, bespomoćnosti profesora i pomaknutim vrijednostima među novim generacijama. Priča je smještena u jednu školu, suočenu sa ozbiljnim problemom vršnjačkog nasilja. Sukobi među djecom postaju povod za rad na ovom komadu, kao dio pokušaja da se kroz zajednički rad pronađe most između onih koji su bili na suprotnim stranama. Rad na predstavi postavlja pitanje: šta znači biti “hajduk” u današnjem svijetu? Nušićevi hajduci su bili nestašni dječaci, simbol bezbrižnosti, prijateljstva i mladenačkog prkosa. S druge strane, današnja djeca često žive pod pritiskom društva, tehnologije i svojih vršnjaka. Njihova „hajdučija“ često se izražava kroz bijes, otuđenost ili nasilje, a ponekad i kroz borbu za mjesto u svijetu koji im nije pružio sigurne temelje.

4. ciklus predstava "Bolje da o tome (ne) razgovaramo" sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Zaklade Kultura Nova te se održava uz organizacijsku podršku Centra Knap.