Dodjela Demetrove nagrade Liviji Kroflin održat će se u nedjelju, 5. lipnja u Vili Arko, Basaričekova 24, Zagreb u 12 sati. U nastavku donosimo cjelovito obrazloženje povjerenstva za dodjelu nagrade u sastavu dr. sc. Višnja Kačić Rogošić, dr. sc. Martina Petranović i Ivana Slunjski (predsjednica povjerenstva).

Kruna, ali ne i točka na i

Tijekom svoje duge, plodne i raznovrsne profesionalne karijere Livija Kroflin upoznala je lutku i lutkarstvo s različitih strana i kutova, takoreći izvana i iznutra, baveći se njome i na kazališnopraktičnome i na teorijskopovijesnome i na pedagoškome planu te se nametnula kao jedna od istaknutih predstavnica nacionalne kulture u predstavljanju, promociji i afirmaciji hrvatskoga lutkarstva u domovini i u svijetu, svjetskoga lutkarstva u Hrvatskoj i raznolikosti, bogatstva, mogućnosti i dostignuća lutkarstva uopće. Kao kazališna praktičarka osmislila je nekoliko lutkarskih igrokaza i utemeljila Lutkarsku družinu Lutkobus te je niz godina djelatna kao umjetnička voditeljica Međunarodnoga festivala lutaka PIF. Kao teatrologinja ispisala je više knjiga, članaka, rasprava i eseja o problematici lutkarske scenske umjetnosti, zaslužna je za uređivanje, prevođenje i tiskanje većeg broja izdanja o lutkama i lutkarstvu na hrvatskome jeziku, profilirala se kao voditeljica ili suradnica međunarodnih i domaćih znanstvenoistraživačkih i stručnih projekata o lutkarstvu, a aktivno je sudjelovala i u radu strukovnih udruga posvećenih unapređivanju lutkarske umjetnosti i položaja lutkara i lutkarstva u sustavu umjetnosti, znanosti i nacionalne kulture. Kao pedagoginja održala je brojna predavanja i radionice o lutkarstvu, napose se istaknuvši osmišljavanjem i predavanjem sveučilišnih kolegija o povijesti i estetici lutkarstva te radom na oblikovanju studijskih programa vezanih uz umjetnost lutkarstva. Knjiga Duša u stvari, objavljena 2020. godine u nakladi autoričine matične institucije Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, svojevrsna je suma svih navedenih autoričinih dugo godina stjecanih i apsolviranih iskustava i znanja, kao i stotina odgledanih lutkarskih predstava u zemlji i inozemstvu, pretočenih u stručno i pregledno, čitko i pitko napisanu knjigu o lutki i lutkarstvu, s posebnim naglaskom na – kako uostalom upućuje i sam naslov knjige – čin animacije i udahnjivanja scenskoga života i značenja odabranoj vrsti lutke, odnosno pronalaženju i otkrivanju „duše u stvari“.

Promatrajući dosad napisanu i dostupnu literaturu na hrvatskome jeziku o lutkarstvu ne može se reći da studije i knjige o lutkarstvu u hrvatskoj teatrologiji potpuno izostaju niti da je riječ o posve skromnu i skučenu popisu; upravo suprotno, zahvaljujući među ostalim i naporima Livije Kroflin, korpus hrvatske literature o lutkarstvu ima svoj respektabilni opseg i doseg. Ovom je, međutim, knjigom usredotočenom na ne samo jedan aspekt lutkarske umjetnosti već na sustavan i temeljit uvid u vrste lutaka i načine njihove animacije kao središnjih osovina same studije, nacionalna teatrologija napokon dobila vrijedan i važan sveučilišni udžbenik koji pokriva mnoge praznine i bjeline u domaćoj literaturi o lutkarstvu, sadržajnošću i obuhvatnošću kakve dosad u nas nije bilo.

Fokusirajući se na razlaganje „osnovnih lutkarskih tehnika i njihove primjene“, kako stoji u podnaslovu knjige, autorica na usustavljen i pregledan način organizira bogatu i raznovrsnu građu o vrstama lutaka, njihovu izgledu i osnovnim obilježjima te načinu na koji se animiraju. Njezini su načelni uvidi o svakoj pojedinoj vrsti lutke, kao što su, primjerice, ginjoli, marionete, prstne lutke, štapne lutke, zijevalice i slično, prošireni i povijesnim pregledom razvoja pojedine lutke i tehnike, ne samo u svijetu nego i u nas, oživljeni ponekom anegdotom, zgodom ili pričom kojom čitatelju dodatno približava i objašnjava razmatrani fenomen te produbljeni analizama specifičnih poetičkih obilježja, pa i srži ili filozofije razmatrane lutkarske vrste i lutkarske tehnike. Svako poglavlje knjige posvećeno je po jednoj vrsti lutke te njezinim podvrstama i varijacijama, a zahvaljujući autoričinu otvorenu i inkluzivnu pogledu na lutkarsku umjetnost podjednako je mnogo pozornosti i prostora dano i onim nešto tradicionalnijim i/ili poznatijim vrstama lutaka i lutkarskih tehnika, i suvremenim oblicima lutkarske umjetnosti, kao što je kazalište predmeta, i nekim ponekad zanemarivanim ili zaboravljenim lutkarskim vrstama, kao što su, uzmimo, lutke bez animatora. Budući da raspolaže širokom lepezom znanja o lutkarstvu u Hrvatskoj i izvan njezinih granica, Livija Kroflin svoje stavove, odabire, podjele, tumačenja i definicije uspješno razlaže i oprimjeruje opisima i studijama predstava, analizama poetičkih i estetičkih obilježja različitih inozemnih i tuzemnih, povijesnih i suvremenih lutkarskih rukopisa, upoznajući čitatelja i s poviješću i sa suvremenošću različitih lutkarskih kultura i sredina (hrvatske, europske, azijske…), i sa različitim lutkarskim osobnostima koje su zadužile povijest lutkarstva, a među kojima su, primjerice, Sergej Vladimirovič Obrazcov, Richard Teschner ili Berislav Deželić samo neka od prominentnijih imena. Osim što razjašnjava mnoge nepoznanice o lutkarstvu, knjiga Livije Kroflin mjestimice k tome ispravlja i poneke zablude o određenim vrstama lutkarstva, njihovim korijenima i nasljedovateljima u svijetu i u nas, postavljajući stvari na pravo mjesto i u odgovarajući kontekst.

Nezanemariv i iznimno važan dio knjige Livije Kroflin nedvojbeno čini definiranje, razmatranje, propitivanje i uspoređivanje lutkarskoga nazivlja raspoloživa na hrvatskome jeziku, kao i njegova usporedba s terminologijom u drugim, srodnim ili udaljenijima kulturnim sredinama, čime knjiga bitno pridonosi njegovu usustavljivanju i daljnjem razvijanju, tim više što razmatranjem podrijetla i značenja određenoga nazivlja knjiga istodobno ističe i posebnosti različitih lutkarskih tradicija i načina razmišljanja o lutkarstvu. U skladu s najboljim pravilima struke, knjiga je popraćena ilustracijama, fotografijama iz predstava i instruktivnim crtežima koje stupaju u dijalog s tekstom i nadopunjuju ga, oprimjeruju ili dodatno objašnjavaju, te iscrpnim popisima literature o pojedinim temama dostupnim na hrvatskom i na stranim jezicima u tiskanome obliku, ali i uputnicama na mrežne izvore podataka. Livija Kroflin i ovu je knjigu napisala u svojem prepoznatljivu živopisnu i protočnu stilu, jednostavnom i lako prohodnom rečenicom, jednako razumljivom i studentima i teatrolozima i široj zainteresiranoj javnosti, ne ustežući se ni od humora, ni od ironije, ni od crtica iz osobnoga života, kako bi zaintrigirala čitatelja i približila mu temu koju razmatra.

Premda će u uvodnim poglavljima knjige Livija Kroflin napomenuti kako je riječ o studiji koja zapravo želi biti „početnica“, svojevrsna „abeceda“ lutkarstva ili uvod u lutkarstvo „za neznalice“ proistekloj iz njezinih predavanja studentima lutkarstva na osječkoj Akademiji i u prvome redu namijenjenoj upravo njima, kao i profesorima i odgojiteljima te kazališnim praktičarima, i premda tu funkciju njezina knjiga svakako ispunjava, Duša u stvari istodobno je i mnogo više od studentskoga udžbenika ili priručnika kakva, već i sama po sebi, nije nimalo jednostavno napisati: štoviše, korisna i za početnike i za stručnjake, ona je svojevrsna povijesna sinteza i pregled različitih oblika lutkarskih scenskih izraza kakvom u hrvatskoj literaturi dosad nema premca ili pandana slična sadržaja, a ponajprije knjiga koja slavi i afirmira kazalište lutaka kao posebnu, vrijednu i neizostavnu vrstu scenske umjetnosti. Utoliko je bitna i za kazališne kritičare, povjesničare i teatrologe, ali i za afirmirane kazališne djelatnike koji se žele uputiti u tajne i zakonitosti pojedine vrste lutaka i lutkarskih predstava općenito.

Zaključno, dakle, rečeno, Duša u stvari obuhvatna je i detaljna studija o lutkarstvu, umnogome udžbeničke kvalitete, ali prelijevajući se i izvan strogih okvira udžbeničkoga diskursa. Autorica preglednošću i jednostavnošću gotovo razgovorna stila postiže pitkost štiva, a da istovremeno ne reducira privlačnost same teme. Čitateljima uspijeva približiti svu slojevitost područja kojim se bavi postižući adekvatan omjer informacija i količine napisana teksta i nenametljivo otvarajući brojne smjerove u kojima se mogu granati knjižna izdanja o lutkarstvu.

Kao što animator lutki udahnjuje život, otkrivajući „dušu u stvari“, tako i Livija Kroflin svojim mnogovrsnim spoznajama o lutkarstvu, koliko i svojom neskrivenom ljubavi prema lutki i poštovanju, divljenju i strasti prema temi o kojoj piše, u svojoj knjizi udahnjuje nov život povijesti i estetici lutkarstva, te i na toj razini podjednako uspješno otkriva i predstavlja „dušu u stvari“. Imajući u vidu prinos njezine studije razvoju lutkarstva, lutkarskih predstava i hrvatske lutkarske umjetnosti, kao i refleksiji o njima, povjerenstvo za dodjelu Demetrove nagrade stoga je jednoglasno odlučilo da se prva Demetrova nagrada za godišnje ostvarenje dodijeli upravo Liviji Kroflin, vjerujući pritom da Duša u stvari jest kruna, ali zasigurno ne i točka na i njezinu svekoliku bavljenju umjetnošću lutkarstva.