Park je autorski dramski tekst dramske spisateljice i dramaturginje Beatrice Kurbel (1989.), nagrađen nagradom Dani hrvatske drame na filmu (portal drame.hr) te trećom nagradom Marin Držić 2018. godine.

Riječ je o suvremenoj drami koja istražuje pitanja empatije i građanske dužnosti kroz pozadinsku krimi priču o zločinu koji se dogodio prije petnaest godina u parku jednog zagrebačkog kvarta. Brojni prisutni svjedoci nisu intervenirali u ključnom trenutku, a dvoje od njih, koji su bili bliski sa žrtvom, ubojicom i njihovim obiteljima, lažno su svjedočili da nemaju nikakva saznanja o kobnoj večeri, ne želeći se zbog svojih privatnih razloga eksponirati u sudskom procesu i medijskoj hajci.

Usprkos navedenom okviru koji problematizira društvenu apatiju po pitanju nasilja općenito, a posebice prema ženama, Park je prije svega drama o likovima koji su ili neposredno sudjelovali u odnosu koji je prethodio ubojstvu Ljiljane Galić, a od tada do danas su nastavili ili barem pokušavali nastaviti sa svojim životima. Povratak Ljiljanine kćeri Eme Galić u park naglo će prekinuti monotone dobrosusjedske odnose te postaviti ključna pitanja: u kojoj mjeri transgeneracijska trauma utječe na živote potomaka, koliko smo obilježeni djelima svojih roditelja, te što je potrebno za osloboditi se stigme koju smo dobili pripadanjem svojoj obitelji.

Režiju predstave potpisuje Iva Srnec, dramaturgiju Beatrica Kurbel, a u predstavi igraju Irena Tereza Prpić, Vesna Ravenšćak, Paola Slavica, Duško Valentić i Marko Cindrić.

Projekt je nastao u koprodukciji Umjetničke organizacije Mašine igre i Teatra &TD u Zagrebu, a realiziran je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.