Plesno-kazališne organizacije Living Dance Studio i Caochangdi Workstation u Pekingu su utemeljili koreografkinja Wen Hui i multimedijalni umjetnik Wu Wenguang.  U sklopu programa, izvedene su tri predstave: "Slušajući priče moje prabake" (27. 9.), "Autoportret: dijalog s majkom / Autoportret: samopoduka iz seksualnosti" (28. 9.) te "Sjećanje" (29. 9.). Moglo se vidjeti i filmove "Zbog gladi: Wuov dnevnik br. 1", "Ničija zemlja" (27. 9.), "Autoportret s tri žene", "Dječje selo" (28. 9.), "Yun Zi" i Djeca se ne boje smrti, boje se duhova" (29. 09.)

"Living Dance Studio i Caochangdi Workstation, udaljeni od državnih subvencija i paradigmi, u svojim se radovima bave suvremenim životom Kine kroz povijest upisanu u sjećanja još živih ljudi. Dokumentirajući i od zaborava pokušavajući spasiti zbivanja tijekom trogodišnje gladi, velikog skoka naprijed, poljoprivredne reforme i kulturne revolucije – političkih i povijesnih događanja druge polovine 20. stoljeća s dalekosežnim posljedicama, koja su kineske vlasti pokušale prikriti ili im barem dati lažno opravdanje, a i danas su neprikosnoveni tabu – nastaju provokativni dokumentarni filmovi te hrabra umjetnička spajanja snimljenog materijala s visoko stiliziranim izričajima plesa", može se pročitati na web stranici Eurokaza.