RIJEČKI HNK I NGO IZ HELSINKIJA
"Don Giovanni" ili čovjek koji se smije
Opera "Don Giovanni", nastala u partnerstvu HNK Ivana pl. Zajca i New Generation Opere iz Helsinkija, drugačija je u svojem pristupu, izuzetna u svojoj realizaciji
Objavljeno: 3.17.2016 4:13:23 AM
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
Don Giovanni / hnk-zajc.hr

U svibnju 2015. propustila sam premijeru Mozartove opere „Don Giovanni“  u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, nastalu u partnerstvu s New Generation Opera iz Helsinkija. Pod nazivom „opera i film ujedno“, u režiji Erika Soederbloma i pod dirigiranjem Villea Matvejeffa, gledamo  usporedno tri jednake i istovremeno različite priče: na sceni su sudionici u svojoj tjelesnosti, a na dva velika ekrana iznad pozornice film odnosno snimke događanja na pozornici.  

Dana 8.ožujka 2016. bila je zadnja izvedba u ovom nizu repriza, jer će nova prilika za gledatelje biti u proljeće 2018. godine. Zahvalna sam prijateljima iz Rijeke koji su me nagovorili (prilično lako, moram reći u svoju obranu)  da pogledam ovu izvedbu, drugačiju u svojem pristupu, izuzetnu u svojoj realizaciji.

Razbludnik, zafrkant, ubojica, neustrašiv inatljivac  pred Bogom i ljudima, Don Juan je miljenik dramskih i glazbenih umjetnika, ali i publike. Ipak, s njegovim  odlaskom u pakao svi se slažu, jer se prkos mora kazniti. Zbog svih onih prestrašenih, bogobojaznih i  licimjerno moralnih. Ali Soederblom, Mozart i  Waltteri Torikka ne dozvoljavaju patnju pa nam se na kraju, usprkos svemu i svima, don Giovanni smije iz pakla. A mi mu mašemo i bodrimo ga... eto, takva je to opera nastala na pozornici riječkog kazališta. Sjajni glasovi glavnih protagonista, Waltteria Torikka i Tapania Plathana (don Giovannia i Leporella),  lakoća njihova pjeva, zaigranost njihove glume koju možemo detaljno pratiti na velikim ekranima čak i kada odu „iza ugla“ i razigrana režija, ne dozvoljavaju predah – niti na trenutak nije dosadno, statično, monotono.

Kako se radi o suradnji riječke i helsinške opere, postoje alternacije, pa su na ovoj predstavi nastupili, uz već spomenute glavne likove, Vanja Zelčić (donna Anna), Kristina Kolar (donna Elvira), Morana Pleše (Zerlina), Slavko Sekulić (komandant), Marko Fortunato (don Ottavio) i Dario Berchich (Masetto).

Scenograf je Markku Kunnari, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, a redatelj filma u predstavi Emil Sallinen prema konceptu Janne Suutarinen. Do viđenja dragi Ivica, čekamo tvoj povratak!