Dugogodišnji ravnatelj, nekada SK „Jazavac“, a potom SK „Kerempuh“, Duško Ljuština u knjizi je naveo novinsku rečenicu kako je „najdugovječniji kazališni ravnatelj na svijetu“, dodavši da je „neka vrsta pojave za Guinnessovu knjigu rekorda.“ Doista, 35 godina na čelu istog kazališta lako je mogla izmamiti komentar suradnice „Malo smo žalosni...“ jer se nesumnjivo, Ljuština  brinuo za „svoje ljude“. Ovaj pomalo turobno intoniran tekst nije vezan uz Ljuštinin „konačni odlazak“, već samo odlazak u mirovinu, pri čijem se spomenu svi veselo hihoću: još uvijek u punoj snazi, ovaj „menadžer u kulturi“ već najavljuje svoje buduće aktivnosti, među kojima je neupitna ona vezana uz Brijune i kazalište „Ulysses“. 

Knjiga „Rasprodano“ na predstavljanju je najavljivana gotovo kao  upute za menađerstvo u kazalištu (mada se Ljuština ogledao i puno šire), no ipak je riječ o zanimljivim autobiografskim (privatnim i poslovnim) detaljima, među kojima ima i onih koje bi možda netko drugi prešutio (mada svi o njima znamo). Ljuština se pokazao kao nedvojbeni sljednik stare i pomalo cinične poruke: „Ništa ljudsko nije mi strano“.

U kazališno-scenskom spektaklu „Kerempuhovanje“, uz vođenje Tarika Filipovića i Renea Bitorajca, prisjetilo se, preko snimki ili uživo (režija Krešimir Dolenčić), nekih prijelomnih predstava poput „Spike na spiku“, „Krletke“ , „Dobro došli u plavi pakao“ ili „Vježbanja demokracije“, nastupili su Josipa Lisac i Enes Kišević, glumice-pjevačice i glumci-svirači (Chische lische), da bi se na kraju svi postrojili na pozornici uz riječi samog Ljuštine da je on „vjerni vojnik Kerempuha“.

U četvrtak 1. ožujka 2018. na dužnost ravnatelja Satiričkog kazališta „Kerempuh“ nastupio je Roman Šušković Stipanović (1959.) i jedino što mu možemo poželjeti jest da  s glumcima, repertoarom i logistikom ostane na istom planetu!