Acija Alfirević djelovala je kao sveučilišna lektorica, gostujuća predavačica te Fulbrightova stipendistica u Londonu, New Yorku, Zagrebu, Melbourneu, Budimpešti, Berlinu i Krakovu sve do umirovljenja. Cjeloživotni interes za književno i novinarsko pismo razvija već od rane mladosti kad počinje publicirati poeziju, prozu i novinarske radove.
Tomu pridružuje i istraživački znanstveni rad kojim obuhvaća teatrološke, dramatološke, filozofske i književne teme, proučavajući i povezujući kulture i tradicije s kojima se susretala – američko kazalište i ženske studije, australsku književnost i teatar, mađarski jezik i kulturu. Za potrebe kazališnih izvedbi prevodila je više autora poput Tennesseeja Williamsa, Edwarda Bonda i Ala Weinera, dok je Mađarska Medeja, dramsko djelo pisca i predsjednika Republike Mađarske Árpáda Göncza, objavljena i kao knjiga.
Svoja istraživanja i prinose hrvatskoj kulturi, započete još 1976. kad je prvi put kročila u londonsko Nacionalno kazalište, zaokružila je teatrološkim studijama Australski novi val, Studija o australskoj drami od 60-ih do početka 90-ih godina 20-og stoljeća (2000) te Kazalište okrutnosti Harolda Pintera, Hommage Haroldu Pinteru (2018). Obje su važna izdanja u hrvatskome kontekstu, prva jer pruža uvid u dotad nedovoljno poznatu etapu razvoja australskoga kazališta, dajući uostalom i njegov povijesni pregled, druga kao prva monografija u nas o istaknutome britanskom dramatičaru posvećena britanskoj i hrvatskoj recepciji njegova stvaralaštva te analizi jezičnih, stilskih i tematskih obilježja njegova pisma koja ga izdvajaju u osobito kazalište okrutnosti.