Suradnjom Zagrebačkog kazališta mladih i Kazališta Hotel Bulić nastala je predstava "Živjet ćemo bolje" prema istoimenom romanu Maje Hrgović u režiji Senke Bulić. Priča je to o ženi Mari koja je nehotice ugušila svoje dijete, nakon čega joj se urušio brak te je i sama postala svojevrsna emotivna ruševina. Odlučuje se vratiti u roditeljski dom u kojem obitavaju nasilan otac, senilna baka i majčina sjena, budući da sama majka zarađuje u Italiji, njegujući nepokretne starce. Pokušavajući racionalizirati traume iz djetinjstva i pokrenuti mehanizam nekakvog boljeg života, Mara ne živi nego životari, preživljava, vegetira.
Spisateljica Maja Hrgović postupno gradi odnose u obitelji, dajući naslutiti da su mnogi postupci posljedica inata i neraščišćenih međuljudskih odnosa, a ne demencije ili fizičke slabosti. Tako i dugotrajni odlazak Majke na rad u Italiju vezuje uz nezadovoljstvo vlastitim brakom više nego financijskim razlozima.
Dok je u knjizi gradacija gotovo važnija od same fabule, predstava se sastoji od fragmenata punih "buke i bijesa". Naime, furiozni iskazi nezadovoljstva nerijetko nisu opravdani riječima koje izgovaraju pojedini likovi (primjerice Nataša Dangubić kao Mara) ili su pak suviše mlaki u odnosu na težinu izgovorenog (Katarina Bistrović Darvaš kao Mater). Najbolja ravnoteža između sadržaja i forme postavljena je u liku Babe, koju vrlo primjereno donosi Neda Arnerić. Pretjeran je i Otac Milivoja Beadera, a Stipe Kostanić i Damir Martinović Mrle i dalje djeluju kao redateljičin zaštitni znak. Veseli ugodna scenska pojava i dobra artikuliranost rečenice mlade snage Dajane Čuljak, no i dalje ne razumijem suštinu nekih režijskih postupaka, poput stalnog trzanja ansambla.
Scenograf Tomislav Ćurković posložio je na pozornicu sve što treba za cijelu predstavu, pa se glumci premještaju ovisno scenama, kostimograf Oliver Jularić prilično je čudno odjenuo neke od likova (elegantna haljina ili samo košulja, bez opravdanja), dok je glazba Damira Martinovića i Ivanke Mazurkijević u skladu s duhom predstave.
Da bismo živjeli bolje, moglo je to biti i bolje.