Diplomski rad Mirte Polanović (Gluma MA/2018. na Akademiji primjenjenih umjetnosti Rijeka) nosi vrlo znakovit naslov: „Utopia“ (što možemo interpretirati na dva načina: neostvariva zamisao ili zamišljena zemlja u kojoj vlada blagostanje) jer baviti se umjetnošću u dostupnim uvjetima podrazumijeva veliku „zagriženost“, puno strpljenja i silnu energiju.
To, prema svemu sudeći, ova mlada glumica posjeduje, barem sudeći prema njezinim dosadašnjim scenskim aktivnostima: od suradnje s redateljima Frljićem i Magelijem, preko sudjelovanja u predstavi „Antigona“ Teatra Ulyssesa i autorskom projektu Aleksandra Švabića „Jedan mrtav čovjek“ u Teatru ITD (zato mi je na izvedbi svoje diplomske glumačko-plesne predstave u Zagrebačkom pesnom centru 18.6.2018. bila tako poznata!), do monodrame „Zorom - kad je sasvim tiho“ za koju je zajedno s redateljicom Alisom Debelić nagrađena na Međunarodnom kazališnom festivalu na Malti. Pogledamo li profile spomenutih predstava, proizlazi da se sve uglavnom bave nekim mračnim stanjima ljudske duše...
„To više nije normalan život. / Istovremeno, ja nisam luda. / To je ludo.“ kaže u tekstu svoje poeme „Utopia“ Martina Granić, ujedno koreografkinja, redateljica i scenografkinja ove predstave, za koju u popratnom tekstu stoji napomena da je „poema i mono-koreo-drama nastala preispitivanjem unutarnjeg intimnog svijeta autorica.“
Minimalnim koreografiranim pokretima, izražajnog govora (poema je napisana na engleskom jeziku), fokusirana na odnos pokreta i riječi, odjevena u crno, okružena ogledalima koja nalikuju lokvama i u društvu bonsaija (“Nježno nježno prekrasno moje bonsai drvce. / Ti si jedini koji razumije moje iluzije.“) izvođačica nudi jednu profinjenu metaforu („Može li jedna osoba biti utopija?“) koju nije nužno u potpunosti razumijeti da bi je se prihvatilo ili u njoj uživalo (uključivo i glazbu Alda Orlića).
Ponovimo li dio poeme, možemo se složiti da se riječi „Normalna, lijepa, emocionalno stabilna“ mogu odnositi na Mirtu Polanović, budući da iz njezine izvedbe struje naglašeno pozitivne vibracije, ne tako uobičajena glumačka odlika.