Nezavisno o poplavi novih autora i djela napisanih za djecu (i o djeci), Mato Lovrak (1899.-1974.) postojano stoji kao temelj hrvatske književnosti za djecu: njegovi romani „Vlak u snijegu“ i „Družba Pere Kvržice“ (uz ostale, dakako) ušli su djelomice u svakodnevni govor, pa je čuvena pjesma Arsena Dedića „Kad se male ruke slože...“ (napisana za film „Vlak u snijegu“, redatelja Mate Relja, 1976.) postala gotovo poštapalicom pri svakom zajedničkom poslu (čak i odraslih ljudi). Mada su oba romana bila predlošci za filmove, nekako je „Vlak u snijegu“ češći odabir za kazališna uprizorenja pa je tako famozni (u smislu čuveni, ali i odlični) Teatar „Naranča“ iz Pule postavio upravo taj roman kao predstavu (2.12.2017.).
Teatar „Naranča“ usmjeren je kazalištu za djecu, ne samo naslovima već i načinom rada – autorski tim su profesionalci, a izvođači su djeca. Tako je bilo i u slučaju predstave „Vlak u snijegu“ – redatelj je Luka Juričić (ujedno ravnatelj teatra koji nosi ime po narančastim klupama u dvorani Dječjeg kulturnog centra, zvanog bivši Pionirski dom, koji je sjedište ovog kazališta od 2011.), dramatizaciju je napravio Hrvoje Zalar, kostime Renata i Ana Lea Janžić, scenografiju Fulvio Juričić i Martina Gašparović, a autorsku glazbu Bruno Krajcar, dakle sve profesionalci (i to sjajni) u svojem poslu.
Devetnaestero djece Dramskog studija (nekoliko dobnih skupina) Teatra „Naranča“ zdušno se primilo posla (svjedočenje mame pokraj mene) da bi složili dinamičnu, šarmantnu i izuzetno uvjerljivu predstavu!
Početak je u razredu (nekoliko klupa i oslikani prozori na kartonu) gdje se upoznajemo s glavnim likovima kroz biranje „domaćina“ (kasnije se to zvalo predsjednik, a danas tko zna kako) razreda, odnosno s Ljubanom (Erik Vido) i Perom (Marko Vodopija) kao predstavnicima siromašnog i bogatog sloja (poštenog i nepoštenog). Nakon što dođu u grad i učitelju pozlije, moraju se sami vratiti u selo, pa u vlaku dolazi do razdvajanja (hrana je mamac)... No, zajednička nevolja (vlak zameten u snijegu i Dragina (Lucija Pajca) bolest, ponovo ih združuju(„Kad se...“) . Jedina zamjerka ovoj zbilja simpatičnoj i temperamentnoj predstavi jest prekratka epizoda oslobađanja vlaka iz snježnih nanosa – budući da je to ključni događaj (valjda je zato i u naslovu, Lovrak je bio pravi prosvjetitelj) možda ge je trebalo malo produljiti i više razigrati.
Ukratko, predstava „Vlak u snijegu“ pulskog Teatra „Naranča“ zgodna je i zabavna, poučna na pametan način i pokazuje da se „samo srcem dobro vidi“. Primjedbe o predstavi idu na dušu stare gunđalice!