„Program pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba u svojstvu događaja od posebnog interesa za Grad Zagreb te Arene Varaždin, vjernog podupiratelja rada CornerstoneArts Hrvatska“, piše na stražnjoj strani najavnog letka za mjuzikl „Les Miserables“ (Jadnici) u izvedbi međunarodnog kazališta CornerstoneArts Hrvatska i režiji Richarda Monteza u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Zagreb 6.srpnja 2017.
Zašto bi taj mjuzikl, koji se do sada izveo u Varaždinu, Splitu i Osijeku na isti način samo s drugim izvođačima, bio od posebnog interesa za Zagreb, teško je dokučiti. Radi se, prilično je jasno, o mjuziklu koji se prostorno prilagođuje pozornici (iako nije jasno zašto je to tako složena akcija, kada je većina kulisa fragmentarna i od nekog krhkog, jeftinog materijala - Richard Montez, Danijel Behin), pa je tako, primjerice, sužena pozornica dvorane Lisinski, što je izazvalo premještanje gledatelja s bočnih sjedala u parteru. Uz to je intenzivna zamjena scenografije stalnim zamračenjima i potezanjima zastora djelovala doista diletantski (ne samo ružno, već je i ometala radnju).
Pretpostavka (potvrđena od nekih izvođača) da se radi o kalupu u koji se „umeću“ svaki puta novi pjevači (odabrani na audiciji) bez obzira na njihove osobnosti dala je ovom, inače izrazito popularnom mjuziklu skladatelja Claude-Michaela Schoenberga prema čuvenom romanu Viktora Hugoa (libreto Herbert Kretzmer, prepjev na hrvatski jezik Mladen Konecky i Luka Gotovac) otužnu notu.
Poznavatelji ovog mjuzikla znaju da tekst uglavnom prati duh i radnju izvornog romana s naglašenom humano-kršćanskom porukom, a budući da obiluje brojnim scenama, valjalo bi ipak biti malo pažljiviji (naravno da je glazba snimljena, pa je bilo neobično kada su bile stanke između pjesama). Ansambl ove zagrebačke izvedbe bio je doista brojan, no ja bih izdvojila samo one koji su, usprkos svim zamjerkama, ipak bili prihvatljivi ili čak vrlo dobri. Svojim pjevačkim i glumačkim umjećem svakako je tu Igor Baksa kao pohlepni krčmar Thenardier, koji je zajedno sa svojom kazališnom suprugom Irenom Matas činio homogeni par i izazivao veselje u publici. Dvojica protivnika, Jean Valjean i inspektor Javert, u interpretaciji Maxa Hozića i Henrika Šimunkovića bili su uvjerljivi (a bili bi i bolji uz kvalitetnije ozvučenje), vrlo dobar dojam ostavila je Petra Buterin kao Fantine, a u tu bih grupu ubrojila Alidu Fištrek (Eponine), Filipa Hozjaka (Marius), Sementu Rajhard (Cosette) i Dragu Horga (Gavroche).
Pompozna najava izvedbe „Jadnika“ koji nakon 36 godina ponovo dolaze pred zagrebačku publiku privukla je brojne znatiželjnike, no mogli smo još malo pričekati, neku bolju izvedbu. Spomenimo da ja za dolazeću sezonu Opera i Balet SNG Maribor uvrstila ovaj mjuzikl u svoj repertoar, pa bi bilo zanimljivo njih pozvati u goste - iz puke radoznalosti (znam za macu, ali nisam maca).