Prestižna glazbena manifestacija Muzički biennale Zagreb u nekoliko zadnjih izdanja nudi publici scensko-glazbene predstave (u uskom smislu riječi, dakle opere, balete, drame ili nešto između, a ne neobične ili zastrašujuće izvedbe), ulazeći u ne-glazbene prostore i odlazeći izvan Zagreba.
29. MBZ počeo je (22.4.2017.) dječjom lutkarskom predstavom „Žabica kraljica“ (kritiku Igora Tretinjaka pročitajte ovdje) koju su, uz skladateljicu Saru Glojnarić, oblikovatelja lutaka i scenografa ilustratora Danijela Srdareva, oblikovatelja svjetla Svena Ćustovića i redatelja Renea Medvešeka vrlo nadahnuto izveli članovi ZKL-a (gdje je predstava logično postavljena) i glazbenici predvođeni sopranisticom Marijom Lešaja.
Iste su večeri solisti, zbor i orkestar Opere HNK Ivana pl Zajca iz Rijeke u Kazalištu „Komedija“ izveli operu poljske skladateljice, pobjednice natjecanja za 5-minutnu operu, Martyne Kosecka „Klotho, splet priča“, koju su onda ponovil i u matičnom kazalištu.
Posljednjeg dana MBZ-a (29.4. 2017.), ali i dan kasnije (osvrt je na tu izvedbu), fantastični Vokalni ansambl Antiphonus izveo je „TE, undercut opera“. Glazbu su skladali Dalibor Bukvić (pjevana glazba na vlastiti tekst) i Ana Horvat (elektronika), Natalija Manojlović je dramaturginja, koreografkinja i redateljica predstave, a uz Anu Horvat osmislila je koncept, pjevače je toplo i na kvazi redovnički način odjenula Ana Trischler, Marino Frankola je oblikovatelj svjetla, a scenograf je Jeffrey James, uz graditelje zadanog prostora. Naime, izvedba je smještena u Tunel „Grič“, prolaz ispod gornjogradskog brežuljka, svojedobno izgrađen kao sklonište (informacije govore o projektu iz 1943., ali godina otvaranja varira između 1944.i 1945.) i spaja Mesničku i Radićevu ulicu (mada su uglavnom dostupni ulazi u Mesničkoj, Tomićevoj 5 i Ilici 8).
Tunel je dugo bio zatvoren, ali ga je ponovo osposobila nevolja, jer je devedesetih služio kao sklonište. Uskoro su se u njemu počeli održavati „podzemni“ koncerti, a onda je uređen i pretvoren u turističku atrakciju: svi su htjeli prolaziti kroz njega, mada u njemu nema ničega (postoje sanitarne prostorije). Uskoro su se u njemu u posebnim prigodama počele postavljati izložbe, a prema dobivenim informacijama, „TE, podrezana opera“ smišljana je upravo za ovaj tunel i za ovaj ansambl.
Opis ove hibridne opere kao podrezane jest u njezinoj strukturi gdje se miješaju značenja prostora s ljudima koji u njemu prisilno ili svojevoljno borave... Jer, mada smo mi svi dragovoljno ušli, ansambl se počeo prema nama „brutalno“ ponašati (riječ je o grupi koja je ušla kroz ulaz u Tomićevoj ulici; drugačije je bilo s onima iz Mesničke ulice) „tjerajući“ nas u red, braneći nam (normalne) stvari, prijeteći nam zbog mogućeg neposluha, sprovodeći nas s naglavnim svjetiljkama (oni koji pamte davne Eurokaze, nužno će se sjetiti nečeg sličnog kod Živadinova) i inzistirajući na zlokobnoj izjavi da „Izlaza nema!“.
Naziv „TE“ je, prema tekstu u katalogu, oznaka za Thanatos i Eros, simbol za otrovni polumetal neugodnog mirisa (nalik češnjaku) telurij (Te), skraćenica za kraj (The End) i vjerojatno bi se mogla naći još poneka individualna interpretacija. Izmjenom potpune tame s naglašenom svjetlošću reflektora, pjevanih dionica na rubu čujnosti i onih gotovo parajućih (ne samo vokalnih, nego i zvukova proizvedenih metalnim pločama), gradnja zida (Izlaza nema), njegova razgradnja i slaganje cigala u formaciju koja se na kraju ruši poput domina (pri tom se pjeva riječ Domine), sakralna atmosfera koja neodoljivo podsjeća na katakombe (u davna vremena skloništa za prve kršćane), istovremeni osjećaj pripadnosti tim mističnim pjevačima i odvojenost od njih zbog vlastite nelagode, želja da se sazna završetak priče pomiješana sa željom da sve traje još...
Kao što je duhovito Rene Medvešek komentirao da "Rad na Žabici kraljici može svašta donijeti, jer je to Biennale“, tako bismo i oko „TE“ mogli raspravljati o razlozima ovog ili onog postupka. Međutim, ovdje se radi o sjajnoj izvedbi, uzbudljivom učinku i posebnom ugođaju pa ja samo mogu drugima poželjeti svoje iskustvo, drugačije rečeno, još poneku izvedbu. Ovo izričem naglašeno sumnjičava jer se u pravilu ništa izvedeno na MBZ-u, ma koliko dobro bilo, ne zadrži na kazališnim repertoarima. Možda će s izvedbom pod zemljom biti više sreće!