RECI NE TIRANIJI LEKTIRA!
Umjesto igre na ziher, Pinkleci se okreću važnim temama
Kazališna družina Pinklec za nadolazeću sezonu priprema dvije premijere, obje miljama daleko od beskrajno nam dosadnog popisa lektire
Objavljeno: 31.8.2015. 8:08:11
Izvor: kritikaz.com
Autor: Igor Tretinjak
Pinkleci / kdpinklec.com

Prosurfate li stranicama kazališta za djecu, vidjet ćete da je nevjerojatno velik posto repertoara prepisan s lektirnih popisa. Ta vjernost lektirama, u pravilu uvijek istim, igranje je na sigurno u kojemu kazališta dobivaju sigurne gledatelje, djeca jednu knjigu manje za pročitati, a profesori dva sata terenske nastave i još dva priče na temu: "kako vam se svidjela predstava?" I dok taj osnovni trokut trlja ruke od zadovoljstva, kazališta za djecu repertoarno nam tonu u mulj dosade i predvidivosti, na duge pruge tjerajući publiku. U tom ustaljenom mulju svaki korak u svijet neistražene izvanlektirne literature djeluje kao potez hazardera. Kako mi volimo kazališno hazarderstvo, odnosno preziremo muljavost i dosadu, jako nas je razveselila najava nove sezone dragih nam čakovečkih Pinkleca.   

Pinkleci za 2015./2016. pripremaju dvije premijere i to daleko od popisa lektire. Prva, u koprodukciji sa Zavodom Federacija Ljubljana, predstava je "Vučje srce" slovenskog autora i redatelja Petera Kusa, koji je prije par mjeseci predstavio domaćoj publici dio svog rada na vrlo zanimljivoj interaktivnoj izložbi u Osijeku u sklopu SLUK-a. U svom radu Kus oživljava uporabne predmete, pretvarajući ih u glazbala te komunicirajući s publikom vrlo zgodnim performansima. U njima šarmantno i zavodljivo osvaja sva dječja osjetila, od vizualnog i auditivnog do taktilnog i olfaktivnog, servirajući im domišljate "zvučne menije".

U velikim dijelom neverbalnoj predstavi "Vučje srce", namijenjenoj djeci nižih razreda osnovne škole, autor spaja koncertnu glazbu i kazalište, bogateći taj kreativni susret ​​elementima pokreta, videa, pripovjednog i lutkarskog kazališta.

Druga predstava "Nekoć kad nas nije bilo", koprodukcija je Pinkleca i Teatra PocoLoco, čija prva violina, Renata Carola Gatica, potpisuje režiju. Tekst je napisala danska glumica i redateljica Lotte Faarup, prisjećajući se turobne epizode iz svog djetinjstva - razvoda roditelja, te je zamišljen kao svojevrsna opomena roditeljima i utjeha djeci koja proživljavaju razvod.

Osim što se odmiče od popisa lektira, tekst progovara o vrlo važnoj i škakljivoj temi. No, poznajući promišljenost u režijama Carole Gatice i prepoznatljiv šarm Pinkleca, sigurni smo da će predstava biti više nego dobra. Tek se nadamo da će i profesori i roditelji prepoznati važnost teme, ali i izlaska iz začaranog kruga vječno istih naslova i igre na sigurno. No mi vjerujemo u čakovečku publiku koju su Pinkleci, za razliku od brojnih drugih kazališta za djecu, navikli na dobre predstave podalje lektirnog popisa.