Prije više od godine dana, glumac iz Gradskog dramskog kazališta „Gavella“ rekao mi je prilično emotivno: „Jedva čekam da se vratim kući“, aludirajući na dugotrajni popravak matične zgrade u središtu Zagreba, čiji završetak nitko više ne pokušava prognozirati. Budući da glumci moraju glumiti (je li glumac koji ne glumi još uvijek glumac?), kazalište „Gavella“ sve intenzivnije surađuje s kazalištima izvan Zagreba (ukoliko imaju zgradu, ha ha) pa je s Ludens Teatrom iz Koprivnice  ostvarena predstava Dine Vukelić Moderni oblici patnje u režiji Darija Harjačeka (Dom mladih, Koprivnica, 18.12.2022.).

Pojedinac i njegova „uklinjenost“ između virtualnog svijeta i realnosti postali su omiljeni poticaj za drame, pa se i Vukelić (1990.) tom temom bavi u „patničkoj “ priči o bezvoljnom 30-ogodišnjem Ognjenu (Marko Petrić) čiju nesklonost „stvarnom“ životu „potpomažu“ dominantna majka (Jelena Miholjević) i ljupka TV-zvijezda Silvija (Anja Đurinović). Scenografija (Dario Harjaček) prikazuje nepospremljenu dnevnu sobu s divanom na kojem se „rasteže“ Ognjen buljeći u veliki ekran (niša u kojoj se pojavljuje glamurozno odjevena (Marita Ćopo) Silvija koja s njim komunicira) i prepirući se sa zahtjevnom majkom. Prvotno njihov odnos djeluje kao sukob svjetonazora, ali kada majka otvori Facebook i počinje „divljati po fejsu“, njihovi se životi stubokom promjene…

Prikazujući život unutar male zajednice nesklone (ili nesposobne) da se uključi u vanjski svijet (osim preko privatnih ili aranžiranih snimki) Vukelić ukazuje na sve veći problem komunikacije, no kao i u drami Darian, hrvatski kralj samopomoći, i ovdje su neke epizode same sebi svrhom.  Pripovjedačkoj cjelini ne doprinose ni izvanredna glazba Mare Marketa ni svjetlo Zdravka Stolnika ni glumački  monolozi.  Marko Petrić je izvrstan u ulozi nedozrelog, iako ne više tako mladog muškarca, koji ne napušta stan jer je vani „opasno“: izgovor mogu biti epidemiološki razlozi, ali i komocija/inercija. Ključne osobe u njegovom životu su majka koju Miholjević prikazuje na vrckav način, pokušavajući pomiriti praktična i nevjerojatna rješenja, dok je lik Đurinović nedefiniran između mašte i televizijske zbilje, pa je na toj razini i izvedba. Čini mi se, da bi ova aktualna priča bila zanimljivija i uvjerljivija kada bi se na njoj još malo, dramaturški i redateljski interveniralo.