ZPC: "STVARI NISU KAKVE JESU" I "OKO S POVRŠINE"
A u nastavku...
Najvrjednija je u predstavama koje se održavaju u ZPC-u odlika koju citiram prema naslovu knjige Maje Đurinović, 'taj tvrdoglavi plesni vitalizam', jer doista nije lako plesati u situaciji kada se broj gledatelja i izvođača brojčano podudaraju
Objavljeno: 9.2.2021. 11:26:25
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Stvari nisu kakve jesu" / ZPC

 

Zagrebački plesni centar pokazao se idealnim u ovim, zajedništvu nesklonim vremenima: malo plesača na sceni i malo publike u gledalištu čine oazu plesne ili šire gledano izvedbene umjetnosti koja ne posustaje. Predstave nisu dugačke i izvode se zaredom nekoliko dana, nakon čega nastupi dovoljno duga stanka (mogla bi se presložiti, a ne samo dezinficirati dvorana) pa onda novi blok, tako da se  upornom gledatelju/ici čini da neprestance dolazi u ZPC…

Predstava „Stvari nisu kakve jesu“ (13.12.2020.) u koreografiji Eni Vesović i dramaturgiji Mirne Rustemović, prema najavi, predstavlja drugi dio triptiha, ali bez cjeline teško je prepoznati ili pratiti odnose među likovima. U prvom djelu, nazvanom „Stvari su kakve jesu“, nastupaju tri izvođačice među kojima su upitni odnosi. Drugi dio povezuje dvoje izvođača, Evu Kocić (iz prvog dijela) i Fabijana Komljenovića, koji kroz dramski i plesni način prikazuju faze u životu para.

Zanimljiv (i neočekivani) rekvizit  je stol krcat povrćem (Ana Mikulić) koji nije dekorativan, već aktivan „sudionik“ jer se njih dvoje na njemu naizmjence bave povrćem. Dok On usitnjava povrće i uporno prepričava neku, nama, sasvim nevažnu „storiju“ (kako to već biva u svakodnevici), Ona preslaguje odjeću, također govoreći (nju ne uspijevamo razumjeti). Njihove tirade popraćene sjeckanjem povrća i spremanjem odjeće izmjenjuju se s dopadljivim plesnim izvedbama uz izvanrednu glazbu Silvija Bočića.

Predstava „Oko s Površine“ (16.12.) u koreografiji i dramaturgiji Aleksandre Mišić nastavak je istraživanja započetog predstavom „Esbat“ ovog ljeta u sklopu projekta „Nevidljiva Savičenta“ s iste tri plesačice, članice Zagrebačkog plesnog ansambla: Margareta Firinger, Gendis Putri Kartini i Jovana Zelenović. U predstavi  se izmjenjuju ili traju usporedno vizualni i auditivni elementi, pa često snimka govora daje komentare ili upute koje usmjeravaju plesne pokrete izvođačica na sceni, dok se na plohi iza njih projiciraju  izvanredno zanimljive i atraktivne  video projekcije (Ivan Lušičić Liik).

Najvrjednija je u predstavama koje se održavaju u ZPC-u odlika koju citiram prema naslovu knjige Maje Đurinović, „taj tvrdoglavi plesni vitalizam“, jer doista nije lako plesati u situaciji kada se broj gledatelja i izvođača brojčano podudaraju!