U sklopu programa Riječko kazalište mladih „Kamov“ na sceni HKD na Sušaku izveden je tekst Vedrane Klepice „Naš odgoj“ u režiji Renate Carole Gatica u suradnji Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca i studenata treće godine studija Gluma i mediji Akademije primjenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci (18.4.2018., osvrt na izvedbu21.4.2018.).

U ograđenom prostoru igrališta (neodoljivo me podsjeća na kavez, Liberta Mišan) susrećemo mlade ljude koji razgovaraju o generacijskim problemima potaknuti nestankom svoje znanice Ivane (Vanda Velagić). Osim „pravih“ razgovora pratimo njihove virtualne kontakte i kućne situacije (video Sara Salamon), dok iznad njih, u izoliranom prostoru u koji gledamo kroz prozor, muku muče nemoćni socijalni radnici (Aleksandar Cvjetković, Biljana Torić, Marta Čaržavec). Jesu li se vremena doista toliko promijenila da je jaz nerazumijevanja dublji negoli ikada ili nikoga (pa ni roditelje) nije briga za one pokraj njega?

Dok mlađarija razgovara o svojim problemima (Zina – Ana Marija Brđanović, Ana – Anja Sabol, Inja – Gala Nikolić, Marko – Deni Sanković, Sergej – Martin Grđan), omamljuje se tabletama i izravno vapi za malo pažnje (tvrde mi da mladi ljudi danas doista tako međusobno komuniciraju i da je Klepica vrlo precizno pogodila duh razgovora), uz pomalo divlju glazbu (Josip Maršić) njihove odrasle verzije nisu u puno boljem stanju – osim što su svjesni vlastite nemoći. 

Mada predstava posjeduje odgovarajuću dinamiku, a svojom kolektivnom igrom mladi glumci vješto manipuliraju zadanim situacijama, nekako mi je sve skupa preizravno, bez suptilnosti i kazališnih mehanizama. Barem ne onih koje sam ja očekivala!