Književnik, sportski novinar i boksač (mada zanimanja idu obrnutim redom, zbog dobi i interesa osobe) Ratko Zvrko (1920.-1998.) ostao je trajno zabilježen u dječjoj književnosti likom dječaka Grge Čvarka o kojem je napisao zbirku pjesama, koja je od prvog pojavljivanja 1967. doživjela više od dvadeset izdanja. Međutim Zvrko je (uz takvo ime ne treba ti nikakav nadimak!) također autor poznate reklamice o gumenstim bombonima, neumrloj krilatici „Bilo kuda Kiki svuda“, što pokazuje da se nadarenost može uočiti u najrazličitijim pisanim oblicima...
Posljednje pojavljivanje Grge Čvarka (u analizi književnog lika stoji kako je riječ o mršavom dječaku dobra srca koji neprestance smišlja nestašluke, ali je itekako spreman pomoći) je u slikovnici (izdanje Mozaika knjiga) čije je ilustarcije sjajno smislio Tomislav Torjanac i čiji je vizualni predložak potaknuo izgled glavnih junaka (kostimografkinja Iva Šimunović, scenografkinja Marta Crnobrnja) u predstavi „Grga Čvarak“ Scene Gorica iz Velike Gorice (premijera 14.5.2016.) u režiji i dramatizaciji Ivane Čoh Šverko.
Iako nema nikakvih dvojbi oko samog lika i njegovih postupaka, pa i namjere same predstave: “Ovom predstavom Scena Gorica nastoji novim naraštajima djece usaditi određenu dozu empatije tj. osjećaj za drugog i osvjestiti ih da, kada nekome prilaze, to čine s najboljim namjerama i te da isto očekuju od drugij. Temeljni je cilj kazališnog „Grge Čvarka“ optimizmom probuditi ono najbolje u svakome od nas i učiniti ovaj svijet ljepšim mjestom.“ (nepotpisani navod iz kazališne cedulje), ipak je od pjesmica morala nastati priča. I nastala je, jasna i postupna, ali apsolutno pretrpana riječima.
Osobito su ženski likovi (mama, učiteljica, Mila) u interpretaciji, inače dopadljive Ane Vilenice, nepotrebno iskarikirani, jer bi i manje afektirana obojenost, posebice mame i učiteljice, dala naslutiti njihovu različitost od dječjeg svijeta. Grga (Mateo Videk) i njegov prijatelj Tomo (Tomislav Krstanović) zanimljivo koreografiranom usklađenošću pokreta pokazuju svoje zajedništvo, a koliko su današnja djeca još uvijek uronjena u „nevin“ svijet pokazuje nevjerica koja se proširila dvoranom kada su se Mila (Vilenica) i Grga (Videk) poljubili. Kako je komentirao mali dječak ispred mene „Ma to je samo tako, nije za zbilja!“.
Uz manje riječi i više dinamike (a sve se može), gorički „Grga Čvarak“ mogao bi postati: „Bilo kuda, Grga svuda“.