Dragi Andrija i Matej, već mjesecima pratim ludo zabavne i napete video teasere ovogodišnje Revije mladih umjetnika – REUMA, sve grizući nokte kad će više. Evo, dočekao sam i to. Od 23. do 27. rujna u Slavonskom Brodu održat će se treća Reuma. Mene ste osvojili i zaveli videima, a sad sa tri-četiri rečenice zavedi i dovedi na Reumu Kritikazove čitatelje.

Andrija Krištof: Prije svega hvala ti na prilici da predstavimo 3. Reviju mladih umjetnika u narodu znanu kao Reuma. Na pet dana Slavonski Brod će ispuniti predstave, koncert, izložba, radionice, za svakoga ponešto. Glavni cilj pri pokretanju prve Reume bio je pružiti priliku mladim umjetnicima da svoje radove pokažu i prikažu negdje pred velikim brojem publike. Htio sam Brođanima dovesti nešto što inače nemaju priliku vidjeti – nove forme, drukčije poglede na umjetnost, a mislim da su upravo mladi autori ti koji nam to mogu prikazati. Na Reumi su svi autori mlađi od 30 godina, a njihovi su programi namijenjeni i malima i velikima.

Matej Safundžić: Ja se prvo želim zahvaliti na pohvalama za video uratke. Otkako mi je Andrija dao taj zadatak, nisam znao što očekivati od svega. Kako je ideja Reume da pružimo mladima (do 30 godina) da pokažu svoje znanje i što sve mogu, tako sam htio da i video uraci budu takvi. Zato želim reći svim čitateljima: Ako se želiš oduševiti – dođi na Reumu.

Prije pregledaj sve video teasere i oduševljenje će biti dvostruko. Ovogodišnja Reuma pod svojom kapom spaja i prepliće, kako si ti, Andrija, već istaknuo, likovne, glazbene, filmske i izvedbene izraze. Meni su najzanimljiviji izvedbeni koji okupljaju dva već jasno oblikovana mlada izvođača i jake snage koje dolaze. Što je bila vaša vodilja u oblikovanju kazališnog dijela programa?

Andrija Krištof: Prvo mjesto na kojemu potražim programe za Reumu definitivno je osječka akademija čiji studenti rade odličan posao i pršte od talenta i volje za pokazivanjem. U našem programu svatko može pronaći ponešto za sebe i nešto što ga zanima. U goste nam dolazi KD Susret iz Osijeka sa svojom predstavom Slučaj Vidra: Dundo Maroje, koja je u formi izvedbenog predavanja i bit će izvedena za učenike Gimnazije Matija Mesić, a Tim Bajke iz Kulturnog centra Osijek, kojeg čine bivši osječki studenti Hana Schönfeld i Silvijo Švast, izvest će Snjeguljicu i sedam patuljaka. Uz njih, na trećoj Reumi gostuju Inka Eldan i Martina Slakoper s autorskim projektom Jabuko rumena u produkciji UO Gllugl iz Varaždina i Petra Pribić sa završnim ispitom iz lutkarstva Veliko plavo nebo se nasmiješilo. Svaka od tih predstava drukčija je, u sebi nosi više od samog klasičnog dramskog teatra, ima tu i pjesme i plesa, lutkarstva i naravno glume.

Matej Safundžić: Andrijina ideja uvijek je bila pružiti našim posjetiteljima što više vrsta umjetnosti. Ja sam uvijek nekako najviše bio za kazališnu, ali i filmsku umjetnost jer ih najbolje poznajem i najviše se bavim njima. Odluke oko programa većinom prepuštam Andriji, ali on voli pitati i predložiti projekte (predstave) da ih i sam vidim ako mogu i dam svoje mišljenje. Za predstave koje biramo najvažnije mi je da su to predstave koje imam želju pogledati još jednom. A takvih predstava je stvarno puno i nadam se da ćemo u narednim godinama moći ugostiti još više umjetnika.

Odlična mi je ta vodilja – pozvati predstave koje još jednom želiš vidjeti. Kako ja kao dežurno brundalo, pardon, kritičar, moram kritizirati i analizirati, uočavam da je najuočljivija karakteristika ovogodišnjeg kazališnog programa usmjerenost manjim formama – monodrami, monoplesu i duodramu. Je li to zbog ekonomskih razloga ili vam se čini da se mladi ljudi sve više okreću tim manjim formama?

Andrija Krištof: Budući da je Reuma za umjetnike do 30 godina, vrlo je teško pronaći nekakvu veću, ansambl predstavu gdje svi zadovoljavaju taj kriterij. Budimo realni, nisam puno ni tražio.

Hehehe! Volim realnost.

Andrija Krištof: Velika većina predstava su završni ili diplomski ispiti i oni puno lakše prežive i dožive neka igranja van akademija ako su manje forme. Tu sad dolazimo i do ekonomskih pitanja, ali mislim da oni nisu nužno najbitnija stavka. Mladi autori svjesni su svojih mogućnosti i kvaliteta, vrlo su sposobni i usude se pokušati napraviti nešto drukčije, sami stati na scenu pred sve te silne oči koje ih gledaju iz mraka i ispričati priču. Znaš kako se kaže – manje je više.

A kako ti, Matej, gledaš na staru dobru „manje je više“?

Matej Safundžić: Pošto sam ja više zadužen za logistiku, realna stvar je da smo još mali i mladi (kao manifestacija) i sredstva igraju ulogu, međutim, trudimo se ispuniti sami svoja očekivanja i gurati svoje granice. Iako sam ja onaj koji treba reći Andriji da nešto ne može, ne ide mi to baš najbolje jer sam i sam za većinu „ludih“ ideja. Samo ih, ponekad, u razgovoru s Andrijom „prebacimo“ na iduću Reumu.

Kad smo kod iduće Reume, u kakvim izrazima vi vidite najviše potencijala za mlade ljude friško izašle s akademija i zašto? Čisto da se mladi glumci i lutkari znaju pripremiti za sljedeće Reume.

Andrija Krištof: Svatko ima svoj potencijal i svatko treba raditi ono u čemu se osjeća ugodno, progovoriti o temama koje ga intrigiraju i stati iza toga što radi. Nikada nećeš uspjeti zadovoljiti svakoga, štogod da napraviš u svom životu, bilo kao umjetnik ili kao civil, uvijek će se pronaći netko kome to neće odgovarati, tko će te pljunuti, tko će se pronaći uvrijeđen ili tko će ti govoriti da je to totalno krivo. Radi svoje, slušaj sebe, nekada i druge, uči iz grešaka svojih, ali i tuđih, prihvati savjet, usudi se napraviti nešto, ali usudi se i pogriješiti.

Da sam mlad, zalijepio bih si ovu tvoju mudrost na ogledalo. Što ti misliš, Matej?

Matej Safundžić: Najviše ih vidim u malim formama za početak. Mislim da je to i dobar i pravi put. Naše tržište je malo i prilično zasićeno već neko vrijeme i drago mi je ako možemo ponuditi mladima prostor i mjesto gdje mogu pokazati svoje umijeće i ideje.

Idemo se malko odmaknuti od kazališta jer Reuma je puno više od tek kazlaišnog festivala. Možete li nam ukratko predstaviti i ostale programe?

Andrija Krištof: Treću Reumu sad već tradicionalno započinjemo otvaranjem izložbe mladih umjetnika. Ove godine imali smo odličan odaziv i pristigli su nam radovi iz cijele Hrvatske, a Romana Tekić i Jona Zupković selektirale su one koje će brodska publika imati priliku pogledati u izložbenom prostoru Kuće tambure u Tvrđavi Brod. Nakon otvorenja slijedi nam u istom prostoru koncert benda „Škola” iz Zagreba. Drugi dan očekuje nas cjelodnevna projekcija filmskih radova u Centru mladih i likovna radionica ilustracije u tehnici akvarela koju će voditi vizualni umjetnik Tin Andonovski, a treći plesna radionica „Divlje u pokretu” pod vodstvom Josipa Bišćana.

Matej Safundžić: Andrija je to savršeno predstavio. Ja mogu samo dodati kako sam imao zadatak odabira filmova i slaganje programa istih i to me ludo zabavilo i drago mi je da smo ove godine uključili i filmsku umjetnost u program.

I meni. Nakon što smo se dotakli sadašnjosti i budućnosti Reume, vrijeme je da napravimo pogled unatrag. Koji su bili vaši motivi i ciljevi za pokretanje festivala? Koliko ste ih ispunili, jesu li se putem izmijenili, proširili…?

Andrija Krištof: Sva sreća da ne moram putovati daleko u prošlost, hehe. Iz godine u godinu želimo da Reuma raste, da dolaze vrhunski programi, da ih posjećuje što više ljudi i da zadovoljni odlaze kućama. Želimo mlade generacije zainteresirati za umjetnost, pokazati im da ona nije samo nešto stvarano prije ohoho godina, nego da se umjetnost stvara i danas. Da se ima što otići pogledati i poslušati u galeriju, kazalište, na koncert… želim da se mladi ljudi ne boje umjetnosti, da se usude otići na likovnu radionicu ili upisati na dramsku, da se usude upoznati sebe i pronaći sebe u umjetnosti kakva god ona bila. Matej i ja bismo danima mogli sjediti i razgovarati o budućim Reumama. Svake godine nešto novo naučimo, vidimo gdje smo pogriješili i trudimo se to ispraviti sljedeće godine. Nemam pojma što nam budućnost nosi, ali dok imamo volje i želje nije me strah za Reumu. Imali smo sreću da su nam se prošle godine u organizaciji festivala priključile Anea Popović Hlišić i Petra Pribić, donijele su nam dodatnu svježinu i mladenačku energiju. I ovim putem im još jednom hvala na svemu što čine za Reumu.

Matej Safundžić: Reuma je bila prvenstveno Andrijina ideja i on je htio da to bude u organizaciji Slavonskog Brodveja. Nisam mogao reći ništa drugo osim – da. I drago mi je da jesam jer već treću godinu smo tu i radimo maksimalno koliko možemo i znamo, a već imamo ideje za četvrtu i petu Reumu, ali i ideje za sve ono što bi Reuma možda mogla postati. No, to ćemo ostaviti za neku drugu priliku, možda za petu Reumu.

Ma fućkaš ostavljanje za druge prilike. Koji je vaš konačni cilj? Kako vidite Reumu 2030.?

Andrija Krištof: Konačnog cilja nema jer ne vidim kraj Reume.

To je točan odgovor. Bravo!

Andrija Krištof: Jedino mogu reći ciljeve 3. Reume, a to su zadovoljni gostujući umjetnici koji će se poželjeti vratiti u Slavonski Brod i zadovoljna publika koja će jedva čekati 4. Reumu.

Matej Safundžić: Ja je vidim kao ono što ona već je, samo puno, puno veću. Nadam se da ćemo kroz godine moći imati i dulju Reumu, možda mjesec dana pa čak i više. Znam da su to zasad samo snovi, ali nikad se ne zna.

Kad smo kod snova... Slavonski Brod je kazališno izuzetno aktivan, amaterizam je izuzetno jak, sve više je kazalištaraca s akademijama, a jedan ste od rijetkih gradova koji nema profesionalno kazalište. Što bi profesionalno kazalište značilo Slavonskom Brodu? Ima li potrebe za njime? Ima li nade da nastane jedno takvo?

Andrija Krištof: Početkom rujna održao se 18. Festival amaterskih kazališta u organizaciji Satiričkog kazališta mladih koje je na dramske akademije otpremilo velik broj mladih ljudi, Kazališna družina Ivana Brlić-Mažuranić godišnje proputuje milijardu tristo kilometara diljem Hrvatske sa svojim predstavama, Fosna teatar okuplja mladu ekipu koja je sad na akademiji i želi svoje znanje prenijeti zaljubljenicima u kazalište, UO Slavonski Brodvej ove godine slavi deseti rođendan. U Slavonskom Brodu se i bez profesionalnog kazališta radi kazalište, i to kakvo kazalište!

Matej Safundžić: Moj odgovor će uvijek biti DA. Međutim, realnost je takva kakva je već godinama. Ono što sam naučio kroz svoj profesionalni život je to da radim svoje kako znam i na način koji znam i u koji vjerujem. Bit će uspona i padova, ali putem sam imao i imat ću priliku upoznati divne i drage ljude. Uvijek ću navijati za profesionalno kazalište u Slavonskom Brodu jer mislim da Slavonski Brod to zaslužuje i mislim da bi to bila sjajna priča. No, na nama je da guramo dalje i da zajedno s mladima (koji tek dolaze) tražimo svoje „mjesto pod suncem“ i pružimo publici priliku da se zabavi, rastuži, naljuti s nama i barem na to neko kratko vrijeme u danu „pobjegnu od stvarnosti“.

Dragi moji dečki, hvala vam na razgovoru. Želim vam divnu treću, petu i tridesetpetu Reumu, puno divnih projekata, prepuno izvedbi i rijeke publike. I jedno profesionalno kazalište.