RADOVAN RUŽDJAK O PREDSTAVI "EKO EKO"
"Koliko bi čovjek bio čudan drugim bićima?"
Uoči premijere predstave 'Eko Eko', koja će se održati 21. listopada u Kazalištu Trešnja porazgovarali smo s njenim redateljem, ujedno jednom od ključnih poluga Trešnjinog glumačkog ansambla, Radovanom Ruždjakom
Objavljeno: 20.10.2016. 22:21:08
Izvor: kritikaz.com
Autor: Igor Tretinjak
Radovan Ruždjak / Kazalište Trešnja

Radovane Radovane, kako si došao do Eka Eka? Tko je koga pronašao? Ti njega ili on tebe?

Eko Eko pronašao Radovana Radovana (hehehe). Dugo sam razmišljao o science fiction predstavi te se iskristalizirala ideja o adaptaciji vrhunskog romana Hrvoja Hitreca. U priči za djecu udario je temelje ovom žanru u Hrvatskoj i šire (postoje glasine da je i Spielberg iskoristio ovu priču o dobronamjernom svemircu u filmu E.T.).

U svojevrsnom žarištu romana je ideja očuvanja okoliša. Na što si ti u predstavi stavio naglasak?

Roman je prepun divnih misli i poruka, a ona općenita o očuvanju okoliša nije bila moje polazište kao redatelja. Ona je svakako prisutna no nije apostrofirana. Suptilno je utkana u sve dijelove predstave. Naglasak predstave je na postojanju izvanzemaljskog života. "Svi smo mi svemirci", kaže Eko. Koliko je velik svemir, koliko znanja postoji i koliko bi čovjek bio čudan drugim bićima? O tome sam puno razmišljao. Eko je, koristeći upijač znanja rekao: "Ljudi su sposobni za najveću dobrotu i ljubav te su ujedno sposobni i za najveća razaranja. Tko bi sve to shvatio?".

Ansambl s kojim si radio kao redatelj jako dobro poznaješ iz glumačke perspektive. Kako ti je bilo zamijeniti uloge?

Raditi s velikim ansamblom svakako je izazovno. Nije bilo problema oko prihvaćanja mene kao redatelja jer se nisam postavljao kao redatelj u klasičnom smislu. Kolege su to prepoznale, otvorili su se u potpunosti te su jedan po jedan lagano postajali koautori predstave.

Ovo je tvoja treća režija i prva ansambl predstave. Je li ti ansambl porezao ili dodao redateljska krila?

Tako je - nakon dvije predstave ("JA BUKA" i "Neispričana bajka") u kojim sam surađivao s po dva glumca, ovo mi je prvi ovako velik projekt. Međutim, motivacija nije krenula iz želje da radim ansambl predstavu, već iz želje da režiram baš ovaj naslov baš na ovaj način. Veliki ansambl i autorski tim prirodno su se nametnuli. Uživao sam.


"Neispričana bajka"

Ta uživancija je trajala neko vrijeme, budući da ste predstavu dosta dugo stvarali. Kako si pristupio tom stvaralačkom procesu? Jesi li stigao s gotovom dramatizacijom ili ste se uputili u zajedničko istraživanje? Kamo te vaš put odveo?

Iako sam imao gotovu dramatizaciju i jasnu sliku o projektu, znao sam da će predstava do premijere rasti, mijenjati se. To je moj princip rada kao redatelja: pokušavam osigurati atmosferu u kojoj se umjetnicima ostavlja prostor za sugestije, igru. To se pokazalo kao uspješan koncept - katkada nas proces pripreme odvede u neočekivanom smjeru koji je nerijetko i sjajno rješenje.

Kad bi dobio priliku da u godinu dana postaviš tri predstave na bilo kojoj gradskoj sceni, koji bi to komadi ili teme bili?

Da bih se prihvatio režije prvo moram imati ideju o projektu i unutrašnju motivaciju od koje krećem. Nemam zanatskog znanja da bih postavljao predstave prema dogovoru. Ja se samo nadam da, kada me "lupi" inspiracija, netko to prepozna i da mi priliku da radim.

Bi li se nakon ovog iskustva volio naglašenije vratiti u glumačke vode ili sve jače huči zov režije?

Kroz režiju sam snažnije doživio ljepotu glumačkog posla, osvijestio dimenziju  koju nisam poznavao i svaki put kada režiram malo se jače zaljubim u glumu.

Najnovije:
NIKOLINA HRGA, DRAMSKA PEDAGOGINJA
„Pontes zamišljam kao mali (kazališni) prostor u kojem ljudi, sudjelujući u umjetničkim projektima, sudjeluju u životu svog kvarta i grada“
Dramska pedagoginja Nikolina Hrga posljednjih nekoliko godina radi izuzetno zanimljive stvari u Rijeci i okolici, a sa svojom udrugom Pontes planira čuda. Sve to bilo je više nego dovoljan motiv za razgovor u kojemu su se Nikolina i naš Igor dotakli čuda i čuđenja, kazališta, dramske pedagogije i tinejdžera, prednosti i mana institucija i koječega još
BRUNO KONTREC O POFRIŠKANOJ IMPROVGRUPI.002
„Zezamo se bez figa u džepu i širimo zarazu komedije“
U srijedu 13. prosinca u Knapu će premijerni nastup imati nova ekipa Improvgrupe.002 u ludom i otkačenom improvizacijskom showu 'Kome zvono zvoni'. Uoči premijernog nastupa vrućih novih imena porazgovarali smo s osnivačem i kreativnim motorom Improvgrupe.002 Brunom Kontrecom
INTERVJU: JELENA HADŽI-MANEV
„Želja mi je da kazalište gledateljima postane 'njihovo', da im postane istinski važno“
Krajem listopada u DKC Šesnaestica na zagrebačkoj Trešnjevci premijerno će zaigrati 'Dnevnik supermame' u produkciji Kazališne družineTragači i izvedbi renesansne superkazališne osobe Jelene Hadži-Manev. S Jelenom smo usred procesa porazgovarali o njenim super moćima i Tragačima, nezavisnom i javnom kazalištu, sadašnjosti i budućnosti, stvarnosti i utopiji
RAZGOVOR: MAJA KATIĆ, ZRINKA KUŠEVIĆ I DUNJA FAJDIĆ, TEATAR POCO LOCO
„Tabu teme kroz umjetnost dopiru do mladih u trenucima kad im je to najpotrebnije, možda i preventivno“
Od 18. do 22. rujna u zagrebačkom Centru kulture na Peščenici i kazalištu Knap održat će se ciklus predstava i razgovora o tabu temama za djecu i mlade 'Bolje da o tome (ne) razgovaramo'. Uz podršku Knapa, organizator je beskrajno kreativan, poduzetan i umjetnički hrabar Teatar Poco Loco, s čijim smo predstavnicama Majom Katić, Zrinkom Kušević i Dunjom Fajdić porazgovarali o tabuima u kazalištu i oko njega i koječemu još.