Radovane Radovane, kako si došao do Eka Eka? Tko je koga pronašao? Ti njega ili on tebe?
Eko Eko pronašao Radovana Radovana (hehehe). Dugo sam razmišljao o science fiction predstavi te se iskristalizirala ideja o adaptaciji vrhunskog romana Hrvoja Hitreca. U priči za djecu udario je temelje ovom žanru u Hrvatskoj i šire (postoje glasine da je i Spielberg iskoristio ovu priču o dobronamjernom svemircu u filmu E.T.).
U svojevrsnom žarištu romana je ideja očuvanja okoliša. Na što si ti u predstavi stavio naglasak?
Roman je prepun divnih misli i poruka, a ona općenita o očuvanju okoliša nije bila moje polazište kao redatelja. Ona je svakako prisutna no nije apostrofirana. Suptilno je utkana u sve dijelove predstave. Naglasak predstave je na postojanju izvanzemaljskog života. "Svi smo mi svemirci", kaže Eko. Koliko je velik svemir, koliko znanja postoji i koliko bi čovjek bio čudan drugim bićima? O tome sam puno razmišljao. Eko je, koristeći upijač znanja rekao: "Ljudi su sposobni za najveću dobrotu i ljubav te su ujedno sposobni i za najveća razaranja. Tko bi sve to shvatio?".
Ansambl s kojim si radio kao redatelj jako dobro poznaješ iz glumačke perspektive. Kako ti je bilo zamijeniti uloge?
Raditi s velikim ansamblom svakako je izazovno. Nije bilo problema oko prihvaćanja mene kao redatelja jer se nisam postavljao kao redatelj u klasičnom smislu. Kolege su to prepoznale, otvorili su se u potpunosti te su jedan po jedan lagano postajali koautori predstave.
Ovo je tvoja treća režija i prva ansambl predstave. Je li ti ansambl porezao ili dodao redateljska krila?
Tako je - nakon dvije predstave ("JA BUKA" i "Neispričana bajka") u kojim sam surađivao s po dva glumca, ovo mi je prvi ovako velik projekt. Međutim, motivacija nije krenula iz želje da radim ansambl predstavu, već iz želje da režiram baš ovaj naslov baš na ovaj način. Veliki ansambl i autorski tim prirodno su se nametnuli. Uživao sam.
"Neispričana bajka"
Ta uživancija je trajala neko vrijeme, budući da ste predstavu dosta dugo stvarali. Kako si pristupio tom stvaralačkom procesu? Jesi li stigao s gotovom dramatizacijom ili ste se uputili u zajedničko istraživanje? Kamo te vaš put odveo?
Iako sam imao gotovu dramatizaciju i jasnu sliku o projektu, znao sam da će predstava do premijere rasti, mijenjati se. To je moj princip rada kao redatelja: pokušavam osigurati atmosferu u kojoj se umjetnicima ostavlja prostor za sugestije, igru. To se pokazalo kao uspješan koncept - katkada nas proces pripreme odvede u neočekivanom smjeru koji je nerijetko i sjajno rješenje.
Kad bi dobio priliku da u godinu dana postaviš tri predstave na bilo kojoj gradskoj sceni, koji bi to komadi ili teme bili?
Da bih se prihvatio režije prvo moram imati ideju o projektu i unutrašnju motivaciju od koje krećem. Nemam zanatskog znanja da bih postavljao predstave prema dogovoru. Ja se samo nadam da, kada me "lupi" inspiracija, netko to prepozna i da mi priliku da radim.
Bi li se nakon ovog iskustva volio naglašenije vratiti u glumačke vode ili sve jače huči zov režije?
Kroz režiju sam snažnije doživio ljepotu glumačkog posla, osvijestio dimenziju koju nisam poznavao i svaki put kada režiram malo se jače zaljubim u glumu.