Već po uzrastu djece kojoj su premijerni naslovi upućeni, sve redom 3+, vidimo da se Kazalište lutaka Zadar u potpunosti usmjerilo tek jednom tipu publike, onom gotovo pa najmlađem, ali zato najzahvalnijem (između ostaloga, uvijek se pojavljuje uz pratnju). Iako stroga usmjerenost nije nešto apriori loše, u kazalištu koje je u prošlosti bilo najagilnije u potrazi za novim lutko-putovima i estetskim vrijednostima, čini se ipak tek odrađivanjem posla, odnosno igrom na sigurno.
Ta igra na sigurno ove će nam godine ponuditi čak dvije predstave u režiji Davora Grzunova, bivšeg ravnatelja i sadašnjeg korepetitora u Kazalištu lutaka, prigodnu blagdansku predstavu u režiji glumice zadarskog kazališta lutaka Vjere Vidov i tek jednu režiju "vanjske redateljice", dramaturginje i redateljice Ane Prolić.
U premijerno već izvedenoj predstavi "Mali puž (Priča o dagnjici)", autor teksta i glazbe te redatelj Grzunov zaronio je pod more, susrevši tamo dagnjicu, morskog puža, raka samca, cipla i špara. Mali životinjski junaci u ovoj su ekološki osviještenoj priči odlučili kroz lutkarsku igru ukazati na veliku opasnost od zagađenja Jadranskog i svih drugih mora.
Nakon eko-priče slijedi prigodno "Božićno drvce" u režiji Vjere Vidov, koje u blagdanskom duhu progovara o ljubavi, opraštanju, prijateljstvu, nadi i koječemu još.
Prijateljstvo je u žarištu i treće premijere, prave "Juhe od bundeve", nastale po priči Helene Cooper i u režiji Ane Prolić. Autori naslovne juhe su životinjski prijatelji patak, mačak i vjeverica, svaki od njih majstor za pojedini dio recepta. Zaplet kreće kad patak odluči promijeniti zaduženja. Predstava je ovo (i opet) o prijateljstvu koje se nikako ne smije uzeti zdravo za gotovo.
Na kraju sezone stižemo i do prve bajke, "Ivice i Marice", u režiji Grzunova. Koliko vidimo u kratkom opisu, predstava nam neće ponuditi neki pomak ili novi kut gledanja bajke, već će svima znana priča biti obogaćena songovima.
Zaokružimo li na papiru premijerne naslove, dobivamo red životinjica, red prijateljstva, ponešto kušnje i pokoji slasni zalogaj. Premalo za kazalište koje nam je dalo lutkarske genijalce poput Branka Stojakovića i Luka Paljetka, potom antologijske predstave za odrasle Marina Carića i Wieslawa Hejnoa i koješta još.
A da je zadarsko kazalište ne tako davno bilo znatno ambicioznije pokazuju i obnove ne predstava premijerno postavljenih prije tek nekoliko sezona - višestruko nagrađenog "Robinzona", u režiji Sunnyja Sunninskog (2003. godine nagrade hrvatskog glumišta, SLUK-a i Assiteja) te "Drago Č. i tvornica čokolade" u režiji erudita i velikog kazališnog poznavatelja Zlatka Svibena.
Nadamo se da je ovo tek kratka faza i predah nakon kojeg će se Kazalište lutaka Zadar vratiti na davno utabane staze lutkarskih traganja, inovacija i podizanja kvalitativnih ljestvica.