"ANTOLOGIJSKE DRAME" IVE ŠTIVIČIĆA
Štiva piše kako glumac diše
Štivičićeve drame, objavljene u knjizi "Antologijske drame", takve su da ih lako i sa zadovoljstvom čitamo: imaju odličnu dramsku strukturu, upečatljivo karakterizirane likove i duhovite dijaloge
Objavljeno: 28.2.2016. 3:54:16
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
Ivo Štivičić: Antologijske drame / Hena com

Zagrebačka nakladnička kuća „Hena com“ postala je važnim promotorom  hrvatske suvremene književne riječi, angažirajući književnicu Marinu Vujčić (1966.) kao svoju  urednicu. Tako je u siječnju 2016. objavljena knjiga pod nazivom „Antologijske drame“ kultnog pisca televizijskih drama Ive Štivičića (1936.). U knjizi su se našle četiri drame s naznakom – neki motivi na domobransku temu: "Apel" (1965.), „Puška u cik zore“ (1981.), „Kokošari“ (1968.) i „Tamburaši“ (1982.).

Na samom predstavljanju (Knjižnica i čitaonica „Bogdan Ogrizović“, Zagreb) publika je imala prilike vidjeti dijelove iz televizijskih drama, te se uvjeriti u istinitost tvrdnje glumca Rade Šerbedžije, da "Štiva piše kako glumac diše". Doista, dijalozi djeluju spontano i kao da se u datoj situaciji ništa drugo nije moglo niti izreći niti dogoditi. Uspoređujući Štivičićeve didaskalije (pravi mali prozni biseri) s viđenim, mogli bismo se složiti sa šaljivom tvrdnjom urednice knjige, da je lako režirati kada ti Štivičić sve napiše.

Iako takozvani obični čitatelji nevoljko čitaju drame, Štivičićeve su takve, da ih lako i sa zadovoljstvom čitamo: imaju odličnu dramsku strukturu, upečatljivo karakterizirane  likove i  duhovite dijaloge. Zaprepašćujući je podatak, da je ovo tek druga objavljena knjiga Štivičićevih drama. Prva potječe iz 1968. kada je Radio-televizija Zagreb objavila neveliku knjigu koja pod nazivom „Ratnici“  obuhvaća pet kratkih Štivičićevih drama iz suvremenog života („Usnuli ratnik“, „Spasavanje časti“, „Sedam i petnaest“, „Godine ratne - godine mirne“ i „Vrijeme rakova“). Za tu je knjigu predgovor napisao Borislav Mrkšić, a sljedeći navod vrijedio je za Štivičića onda, ali vrijedi i danas: “Ono što je zajedničko „klasicima“, ono što predstavlja zajedničke oznake svakog suvremenog dobrog TV- dramskog teksta, vrijedi i za Štivičića - od prve pa do posljednje oznake. To su: neposrednost,spontanost, predmetnost, autentičnost, dokumentarnost, neposredna prisutnost, osjećaj improvizacije u dijalogu, napeta fabula, jasno karakterizirana, gledaocu odmah prepoznatljiva lica, dinamičnost slike, komornost u glumačkoj igri i tako dalje, i tako dalje.“

Iako je Štivičićevo dramsko pisanje, kako su rekli, ogledni primjer pisanja za televiziju, njegove bi drame nesumnjivo dobro funkcionirale i u kazalištu, jer su ipak tamo „daske koje život znače“. I za kraj ovog teksta gotovo proročka  poruka koju je na kraju predstavljanja rekao sam autor Ivo  Štivičić:“Pišite napeto  i zanimljivo, ni u kojem slučaju ne otkrivajte završetak. Naviknite druge da cijene ono što vi činite. Volite ono što radite i  ne dajte se skrenuti s tog puta“. 

 

Najnovije:
LIVIJA KROFLIN: "LUTKARSKA ČUDA SVIJETA"
Bogovi, junaci, sjene, štapovi i – pingvini
Za moje poimanje, važniji od samih podataka jest jednostavan, razumljiv jezik i činjenica da je autorica najveći dio toga o čemu piše iskusila vlastitim čulima: vidjela je izvedbe, slušala je govor, doticala je lutke, razgovarala s lutkarima i boravila u njihovim radionicama i to se izravno iskustvo prepoznaje u pristupu gradivu o kojem piše
„SUVREMENO LUTKARSTVO I KRITIKA“
Besplatno skinite biser suvremene lutkologije
Na stranici contemppuppetry.eu objavljen je e format knjige 'Suvremeno lutkarstvo i kritika' (AUK, Osijek, 2022.) jedne od rijetkih koje se komparativno bave suvremenim lutkarstvom i lutkarskom kritikom u Europi
MARIO BRKLJAČIĆ, „SAM“
Zgode i nezgode usamljenog urbanog kauboja
Za razliku od prethodne zbirke, u kojoj je Brkljačić bio izrazito intimističan, posvećen skromnom uživanju u ljepoti jednostavnosti običnih životnih trenutaka, sada je neskriveno političan, revoltiran perverznošću komformističkog uživanja na valovima jeftinih poroka kao što su utakmice, kladionice i pivo pred kvartovskom trgovinom
NADA GAŠIĆ, „POSLJEDNJE ŠTO SU VIDJELE“
Nemirne priče, smrtored
'Nemirne priče, smrtored', dakako, aluzija je na naslov kultnog Gašičkinog prvijenca 'Mirna ulica, drvored'. Proslavivši se kriminalističkim romanima kao 'hrvatska Agatha Christie', Nada Gašić nas je sada iznenadila zbirkom kratkih priča, no to nisu penny dreadful stories ili Hitchcockove 'Priče za nesanicu', nego sofisticirane naratološke i stilske vježbe