"ŽIVJET ĆEMO BOLJE" U ZKM-U (I SAMO TAMO)
18.1.2016. 3:36:14h
Da bismo živjeli bolje, moglo je to biti i bolje
Predstava "Živjet ćemo bolje", Zagrebačkog kazališta mladih i Kazališta Hotel Bulić, sastoji od fragmenata punih "buke i bijesa", nerijetko neopravdanih riječima koje izgovaraju pojedini likovi
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
Živjet ćemo bolje / zekaem.hr

Suradnjom Zagrebačkog kazališta mladih i Kazališta Hotel Bulić nastala je predstava "Živjet ćemo bolje" prema istoimenom romanu Maje Hrgović u režiji Senke Bulić. Priča je to o ženi Mari koja je nehotice ugušila svoje dijete, nakon čega joj se urušio brak te je i sama postala svojevrsna emotivna ruševina. Odlučuje se vratiti u roditeljski dom u kojem obitavaju nasilan otac, senilna baka i majčina sjena, budući da sama majka zarađuje u Italiji, njegujući nepokretne starce. Pokušavajući  racionalizirati traume iz djetinjstva i pokrenuti mehanizam nekakvog boljeg života, Mara ne živi nego životari, preživljava, vegetira.

Spisateljica Maja Hrgović postupno gradi odnose u obitelji, dajući naslutiti da su mnogi postupci posljedica inata i neraščišćenih međuljudskih odnosa, a ne demencije ili fizičke slabosti. Tako i dugotrajni odlazak Majke na rad u Italiju vezuje uz nezadovoljstvo vlastitim brakom više nego financijskim razlozima.

Dok je u knjizi gradacija  gotovo važnija od same fabule, predstava se sastoji od fragmenata punih "buke i bijesa". Naime, furiozni iskazi nezadovoljstva nerijetko nisu opravdani riječima koje izgovaraju pojedini likovi (primjerice Nataša Dangubić kao Mara) ili su pak suviše mlaki u odnosu na težinu izgovorenog (Katarina Bistrović Darvaš kao Mater). Najbolja ravnoteža između sadržaja i forme postavljena je u liku Babe, koju vrlo primjereno donosi Neda Arnerić. Pretjeran je i Otac Milivoja Beadera, a Stipe Kostanić i Damir Martinović Mrle i dalje djeluju kao redateljičin  zaštitni znak. Veseli ugodna scenska pojava i dobra artikuliranost rečenice mlade snage Dajane Čuljak, no i dalje ne razumijem suštinu nekih režijskih postupaka, poput stalnog trzanja ansambla.

Scenograf Tomislav Ćurković posložio je na pozornicu sve što treba za cijelu predstavu, pa se  glumci premještaju ovisno scenama, kostimograf Oliver Jularić  prilično je čudno odjenuo neke od likova (elegantna haljina ili samo košulja, bez opravdanja), dok je glazba Damira Martinovića i Ivanke Mazurkijević u skladu s duhom predstave.

Da bismo živjeli bolje, moglo je to biti i bolje.

ImpressumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te s bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora navedenog uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali s izvorom Kritikaz.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem, odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se s uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal kritikaz.com koristite na vlastitu odgovornost.

© Domagoj Skledar & Igor Tretinjak, 2015 ~ 2018, All rights reserved