JUGOSLOVENSKO DRAMSKO POZORIŠTE: "NATAN MUDRI"
27.6.2019. 1:17:17h
Koliko stane u jedan život?
Vizualno i izvedbeno 'Natan Mudri' je upečatljiva predstava produljenog djelovanja i nedvojbeno pokazuje zašto Lessinga možemo smatrati suvremenim autorom. Još kada bi ga netko uzeo za ozbiljno, svima bi nam život bio lakši
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Natan Mudri" / Promo

Humanist, filozof, polemičar, dramski pisac i kazališni kritičar Gotthold Ephraim Lessing (1729.-1781.) rastao je  u obitelji protestantskog pastora i razvio se u slobodoumnog mislioca.  Uz školovanje (teologija, potom medicina) i suradnju s plemenitašima i bogatašima, gajio je duboku i beskompromisnu ljubav prema kazalištu, glumcima i neobaveznim druženjima. Vjerojatno ga je baš ta dvojnost vlastitog karaktera i načina života dovela do visokog stupnja tolerancije i nastanka drame „Natan Mudri“ (1779.), za čiji je naslovni lik pronašao inspiraciju u svojem prijatelju, filozofu Mosesu Mendelssohnu (1729.-1786.). Inzistirajući na vjerskoj toleranciji i uključivanju Židova u suvremeno njemačko društvo, Mendelssohn nudi novi filozofski pogled na njemačku građansku klasu čime se odmiče  od konzervatizma, što Lessing u svojoj drami vrlo dobro formulira.

Spomenutu Lessingovu dramu u Studiju beogradskog Jugoslovenskog dramskog pozorišta (9.3.2019., osvrt na izvedbu 22.5. 2019.) postavila je mlada redateljica Jovana Tomić uz dramaturga Dimitrija Kokanova koji u kazališnoj knjižici napominje: „Adaptacija teksta nije se temeljila na približavanju općih karakteristika historijskog teksta suvremenom gledatelju, već na promjeni fokusa drame.  Adaptacijom smo željeli da prosvjetiteljsko-odgojni odnos prema temi vjerskih sukoba zamijenimo polemikom o nestabilnosti identiteta svih pojedinaca u drami. Adaptirani je tekst trebao svako lice postaviti u poziciju preispitivanja vlastitog  identiteta i identiteta glavnog junaka Natana. Je li čovjek u mogućnosti spoznati sebe i svoju suštinu ili je vječno zarobljen u realizaciji vlastitog identiteta u okvirima odnosa s drugim ljudima i s nametnutim strukturama zajednice i moći?“.  

Sama je priča  smještena u Jeruzalem uoči Trećeg križarskog rata, a glavni likovi su židovski trgovac Natan (Bojan Dimitrijević), sultan Saladin (Srđan Timarev) i mladi kršćanski vojnik, templar (Joakim Tasić), koji je stjecajem okolnosti iz požara spasio Natanovu kćer Rehu (Milica Gojković) i kojem je sultan poštedio život zbog izrazite sličnosti s njegovim izgubljenim bratom. Tu su još đakon (Miodrag Dragičević) i Natanova sluškinja Daja (Dubravka Kovjanić), a suština svih odnosa jest propitivanje vlastitih vjerskih temelja, odnosno identiteta kao čvrste i nepromjenjive  komponente.

Lessing parabolom o prstenu (točnije tri identična prstena od kojih je jedan originalno obiteljsko nasljeđe, a preostala dva su vjerne kopije), kojom Natan sultanu odgovara na pitanje o jedinoj pravoj, istinitoj vjeri, ukazuje na jednaku vrijednost triju velikih religija, što vodi prema toleranciji i uvažavanju. To je posebno naglašeno pri kraju drame, kada se otkrivaju  porijekla Rehe i mladog templara, a Natan se pita tko je on doista, koliko se poznaje i tko je taj koji uopće poznaje sebe? Mada ljudi nesumnjivo trebaju jedni druge, svoj je samo onaj tko je sam…

Mišljena kao filozofska drama, drama „Natan Mudri“ se može čitati kao politička drama, ali i kao  traktat o toleranciji, identitetu i ljudskoj samoći, što su dramaturg i redateljica, uz pomoć glumaca i ostvarili. Predstava je smještena u komorni prostor na vrhu kazališne zgrade i zahvaljujući uglačanim plohama (Jasmina Holbus) koje snažno odražavaju svjetlost (Ivan Lazović) stvaraju se različita raspoloženja i ozračja. Vrlo zanimljivi kostimi (Selena Orb) Natana i Saladina na tragu su derviškog odjevnog stila (kod Saladina je to crna suknja  „krinolinskog“ tipa, dok Natanova plisirana suknja daje dojam otmjenosti i bogatstva), đakon je odjenut u kvazi-mantiju, templar u sivu „oklopnu“ odjeću, dok su ženski kostimi skladni i praktični. Glazba (Miša Cvijović) i koreografija (Maja Kalafatić) prožimaju izvedbu eteričnošću, pa se izgovorene rečenice mogu podjednako prihvaćati doslovno ali i kao metafora.

Mirnoćom i suzdržanošću svojeg Natana Bojan Dimitrijević predstavlja (očekivano) središnju figuru predstave, koja ne bi funkcionirala bez strastvenog sultana Saladina u izvedbi Srđana Timarova. Za razliku od njih dvojice, Joakim Tasić kao mladi templar, u drugom je planu, pa iako ovako izveden odnos djelomično narušava ideju o jednakost triju vjera, kada saznamo pravu istinu o templarovu porijeklu, to dobiva novo čitanje.

Vizualno i izvedbeno „Natan Mudri“ je upečatljiva predstava produljenog djelovanja i nedvojbeno pokazuje zašto Lessinga  možemo smatrati suvremenim autorom. Još kada bi ga netko uzeo za ozbiljno, svima bi nam život bio lakši!

ImpressumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te s bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora navedenog uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali s izvorom Kritikaz.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem, odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se s uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal kritikaz.com koristite na vlastitu odgovornost.

© Domagoj Skledar & Igor Tretinjak, 2015 ~ 2019, All rights reserved