HNK OSIJEK: "BUBA U UHU"
24.5.2019. 2:08:10h
Poletarci i maratonci
Na osječke je kazališne daske, uz pomoć razigranog ansambla, doskočila jedna vesela 'Buba'. Neki do sada možda nisu niti slutili što kriju u svojoj glumačkoj naprtnjači
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Buba u uhu" / hnk-osijek.hr

Svoj kratki tekst u kazališnoj knjižici redatelj Jasmin Novljaković (1963.) naslovio je „Poletarci i maratonci u školskom primjeru vodvilja“ izražavajući zadovoljstvo što  u vodvilju Georgesa FeydeauaBuba u uhu“, koji režira na pozornici HNK u Osijeku (26.4.2019.), zajedno glume, uz članove ansambla Drame, profesori i studenti (sadašnji i bivši) Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Ako je itko mogao uspješno povezati različite naraštaje u radost zajedničke glume, onda je to ovaj pristojni i razumni čovjek, redatelj i docent, istraživač drugačijeg kazališnog pristupa, prisutan u hrvatskom glumištu od davnih sisačkih dana „Daske“ (1979.-1988.). Zahvaljujući njegovoj višegodišnjoj kazališnoj praksi u Poljskoj, obogatio je hrvatsko kazalište prijevodima i režijama drama poljskih suvremenih autora, ali sudeći prema režiranju jednog od najpoznatijih Feydeauovih (1862.-1921.) vodvilja, nisu mu strani niti komični, brzi i zabavni komadi. Redatelj Vladimir Gerić (1928.) preveo je svojedobno „Bubu u uhu“ (koju je i režirao) za potrebe zagrebačkog Dramskog  kazališta „Gavella“ (igrala je od 1972.-1975.), da bi je  Novljaković  skratio za trećinu.

Kao u svim „lakim komadima“ i ovdje se zbivanje temelji na raznoraznim erotskim zavrzlamama. Ukratko, Raymonde Chandebise (Tatjana Bertok Zupković) zbog neobičnog paketa poslanog iz hotela „Mazna maca“ posumnja u suprugovu (Miroslav Čabraja) vjernost i odlučuje ga uhvatiti na djelu. U tome joj, pišući pismo u kojem ga poziva na sastanak u spomenuti sumnjivi hotel, pomaže prijateljica Lucienne (Sandra Lončarić) udana za  izrazito temperamentnog i ljubomornog muškarca (Aljoša Čepl). Nakon dostave pisma, zbivanja se otimaju kontroli jer je spomenuti hotel omiljeno sastajalište parova („Svi su u braku, ali ne jedno s dugim“), pa se tamo zateknu slučajno ili smišljeno baš svi: pozvani i znatiželjni Chandebis, njegova supruga Raymonde, prijateljica Lucienne i njezin suprug,  rođak /tajnik Camille Chandebise (Antonio Jakupčević),  Chandebisova sluškinja Antoinette (Selma Mehić) i njezin suprug (Lino Brozić), Raymondin udvarač  Tournel (Vjekoslav Janković) te vragoljasti doktor Finache (Vladimir Tintor). Dodatnu zbrku stvaraju činjenice da je Chandebise identičnog izgleda kao hotelski sluga Poche (Miroslav Čabraja), da se pritiskom na polugu u određenoj sobi okrene krevet pa se kao paravan pojavi bolestan starac (Aleksandar Bogdanović), da u hotelu stanuje napasni Englez  Rugby (Ivan Simon) te da su  tu, prilično logično, vlasnik hotela (Armin Ćatić) i njegova sobarica (Antonija Pintarić).

Trka i zbrka, frka i panika,  jurnjava po stubištu i spuštanje po rukohvatu, prolazak kroz vrata (bez sudaranja), pravovremeno okretanje kreveta koji od razbludne stvara bolesničku sobu (scenografkinja Saša Došen) i sve to matematički točno, zahtijeva veliku glumačku  koncentraciju (scenski pokret Vuk Ognjenović). Nazvati vodvilj sa svim tim jurnjavama, promjenama raspoloženja i preciznom koordinacijom zbivanja lakim komadom, zvuči gotovo podrugljivo. Tom tempu pomaže izvrsna glazba (Igor Valeri), mada se dvije glavne protagonistice moraju snaći sa svojim raskošnim haljinama (Jasminka Petek-Krapljan).

Početna scena u kojoj prenaglašena, gotovo karikirana Raymonde Tatjane Bertok Zupković razgovara s  Lucienne, smirenom, pomalo dramskom Sandrom Lončarić, djeluje u prvi mah neskladno, no kasnije ta dva  načina „sjedaju“ na svoje mjesto: Raymondina prenaglašenost odražava njezinu  ogorčenost i ljutnju na iznevjereno povjerenje, dok Lucienne udata za pomalo „divljeg“ Španjolca, mora neprestance biti prisebna. A taj divlji Carlos silno je uvjerljiv u svojim burnim izljevima emocija, nepravilnom izgovoru upotpunjenom  španjolskim izrazima, zalizanom frizuricom  i kicoškim držanjem, da moram zbilja s oduševljenjem pohvaliti Aljošu Čepla. Njegovom temperamentu izvrsno parira mirna i razborita Lucienne Sandre Lončarić čime se  stvara naglašeno komični učinak.

Sjećajući se glumca Ive Rogulje (1931.-2008.) kao izvrsnog Camille, mladog Chandebisa s govornom manom (može ju  ispraviti  srebrno nepce koje mu, naravno, stalno ispada iz usta), uvijek se bojim ove uloge, jer svojom zavodljivošću lako odvede u karikaturu. Ali, Antonio Jakupčević (1992.) odolio je sirenskom zovu pretjerivanja i sjajno oblikovao svojega  Camillea. Među vrlo dobra ostvarenja svakako valja istaknuti Selmu Mehić kao vrckastu sluškinju Antoinette (koja izluđuje supruga kojeg igra Lino Brozić), fino izbalansiranu ulogu vlasnika hotela Armina Ćatića, te napokon Vladimira Tintora kao  spretnog  i šarmantnog doktora u učinkovitom oblikovanju svake svoje scene.

Poslovni čovjek Chandebis i njemu identični hotelski pijani sluga Poche zahtijeva od glumca koji ih igra brzinu i spretnost, jer se radi o dva potpuno suprotna  karaktera i pripadnika naglašeno različitih društvenih slojeva. Dakako, to se vrlo uspješno vizualizira odjećom i ponašanjem, no očito među njima postoje neke dodirne točke, jer ih inače Chandebisovi znanci i Pocheov gazda ne bi tako lako poistovjećivali.

Miroslav Čabraja posjeduje ono što bi se moglo nazvati  „komičarskim nervom“ i mada može odigrati uloge drugačijeg tipa, upravo je šteta da se ne okrene komičnim ulogama, jer su dobri komičari u našem kazalištu prilično rijetki (vole se zaigrati, pa odmagle u bespuće karikiranosti). No, dakle, čim sam ugledala Chandebisove preduge nogavice i izbezumljeni pogled, znala sam da nije sklon preljubu i možda je upravo ta potencijalna dobrodušnost zajednički nazivnik njemu i vazda pijanom Pocheu… Čabraja u liku racionalnog poslovnog  Chandebisa odbija pomisao da bi se mogao svidjeti nekoj nepoznatoj ženi, ali ipak odlazi u opskurni hotel zagolican znatiželjom. Tamo je kao Poche morao osmisliti primitivnog i blagonaklonog pijanca, ali ga je to malo „ponijelo“ (napomena u zagradi). No, kako je Čabraja promućuran glumac, nakon početne (premijerne) euforije možemo očekivati primjerenog Pochea.

Sve u svemu, ja bih izvedbu još malo skratila (na zgražanje svih oko mene), ali neosporna je činjenica da je na osječke kazališne daske, uz pomoć razigranog ansambla, doskočila jedna vesela „Buba“. Neki do sada možda nisu niti slutili što kriju u svojoj  glumačkoj naprtnjači!  

ImpressumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te s bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora navedenog uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali s izvorom Kritikaz.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem, odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se s uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal kritikaz.com koristite na vlastitu odgovornost.

© Domagoj Skledar & Igor Tretinjak, 2015 ~ 2019, All rights reserved