Druga predstava u sklopu Koreospektra (11.1.-2.2.2019.), programa koji u Zagrebačkom plesnom centru okuplja predstave mladih plesnih umjetnika bila je „Ne čujem te, mrak je“ prema konceptu Eve Kocić (16./17.1.2019.) i u koreografiji „Škvadre“.

Na samom početku Anđela Bugarija, Ema Crnić, Ema Kani, Šimun Stankov, Marta Habulin, Gendis Putri Katrini i Una Štalcar-Furač skriveni u posvemašnjem mraku koračaju i šušketaju, posve nesvjesni publike kao i publika njih. Paljenjem svjetla, oni nastavljaju bezglasno „razgovarati“: proizvode geste i grimase koje uočavamo promatrajući razgovore drugih ljudi udaljenih toliko da ne čujemo riječi.

I dok pratimo tjelesne manifestacije razgovora, prepoznajući povremeno po neku poruku zbog  pokreta koji su općenito prihvaćeni u našoj sredini (nemojmo zaboraviti da govor tijela nije nepromjenjiva komunikacija, kao i to da u različitim sredinama ne mora isto značiti), osvještavamo spoznaju da  bez riječi ne možemo biti sigurni u značenje poruke ( a možda niti tada!). I tako postupno geste prerastaju u ritmičko gibanje, u ples koji postaje sebi svrhom. To je posebno dojmljivo uz zaista izuzetnu glazbu Ivana Marojevića (posebno završni, naglašeno ritmički dio).

Predstava „Ne čujem te, mrak je“ odiše šarmom istraživanja i radošću zajedničkog djelovanja, odlikama koje bi trebale  resiti svaku izvedbenu formu.