SNG MARIBOR: "HORA - CANTATA"
25.3.2019. 3:28:25h
Od smiraja do strasti
Svaka za sebe, 'Hora' i 'Cantata' čine svoj mali zasebni svijet, dok zajedno predstavljaju dvije strane života: duhovnu i fizičku komponentu, suzdržanu promišljenost i zaigranu raspusnost
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Hora - Cantata" / Miran Waldhutter

Zahvaljujući „Europskom abonomanu“, zajedničkoj pretplati HNK Zagreb i SNG Maribor u sklopu koje hrvatski gledatelji mogu u Mariboru pogledati tri sezonske predstave (a slovenski u Zagrebu), imali smo priliku vidjeti najnoviju baletnu predstavu (8.3.2019.), cjelovečernji dvodijelni balet „Hora – Cantata“  (16.3.2019.).

Balet „Hora“ (Kotač) koreografirao je čuveni slovenski (i europski) koreograf Edward Clug (1973.), posegnuvši za glazbenom baštinom rodne Rumunjske u izvođenju (snimka) čuvenog Kvarteta Balanescu (praizvedba 2017., Opernhaus Dortmund). Spomenuti kvartet utemeljio je 1987. rumunjski violinist i skladatelj Alexander Balanescu (1954.) povezujući suvremeni zvuk s tradicijom, što se prepoznaje u četiri meditativne skladbe.

Clugova koreografija počinje laganim pokretima koje izvode svi na jednaki način, a tu istovrsnost naglašava identična  odjeća pješčane boje (haljine) svih plesača (Leo Kulaš). Jedina scenografska intervencija u praznom prostoru pozornice (Marko Japelj) jest vodoravno položena sinusoidna forma spremna za okret, za potporu umornom tijelu, za životnog svjedoka. Upravo taj prvi, vizualno monokromni dio, koreografski djeluje statično, tako da se svi sudionici čine kao jedno zmijoliko tijelo. U kasnijim dijelovima, pojedinci se osamostaljuju, pa iako odjeveni u življe boje, sličnost odjevnih predmeta i dalje ih čini zajednicom. Vrtnja kao stalnost i mijena ukazuje na životne etape, usvojene i prihvaćene kao iskorak pojedinca u mnoštvu.

Drugi dio baleta pod nazivom „Cantata“ (praizvedba Lisabon 2001., Balet Gulbenkian) talijanskog koreografa Maura Bigonzzetija (1960.) također se oslanja na glazbenu baštinu i to talijanskog juga u izvedbi (snimka) ženske glazbene skupine Assurd (1993.). U devet odabranih skladbi, tradicionalne   napjeve obogaćuje doprinos članice ansambla Cristine Vetrone čime se podcrtava milje strastvenog i živopisnog mediteranskog ozračja (kostimi Helena Medeiros). 

Za razliku od prvog meditativnog  Clugovog rada, Bigonzetti je izvrstan mariborski ansambl doslovce „rasturio“: vrlo složeni koreografski zahvati uz frenetičan ritam zahtijevaju izuzetnu preciznost i koncentraciju, jer bi u protivnom izvedba mogla biti pogubna.

Svaka za sebe, „Hora“ i „Cantata“ čine svoj mali zasebni svijet, dok zajedno predstavljaju dvije strane života: duhovnu i fizičku komponentu, suzdržanu promišljenost i zaigranu raspusnost. Clugov i Bigonzettijev balet, svaki na svoj način suvremen i komunikativan, pokazali su da je mariborski  baletni ansambl doista dorastao raznolikim koreografskim izazovima.

ImpressumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te s bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora navedenog uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali s izvorom Kritikaz.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem, odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se s uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal kritikaz.com koristite na vlastitu odgovornost.

© Domagoj Skledar & Igor Tretinjak, 2015 ~ 2019, All rights reserved