ZAGREBAČKI GLUMAČKI ATELJE I TEATAR EXIT: „VOLIŠ LI ME?“
3.12.2018. 1:06:19h
„Pivo je dobro za kosti“
Ljubav nas možda zaskoči kao ubojica iz grma, kako to opisuje Bulgakov, ali je krhke strukture pa s njom valja blago i postojano – predstava 'Voliš li me?' to pokazuje na duhovit i promišljen način
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Voliš li me?" / A. Saška Mutić

Suradnjom Zagrebačkog glumačkog ateljea i Teatra Exit nastala je predstava „Voliš li me?“ (8.11.2018.,osvrt na izvedbu 11.11.2018.) u režiji Janeza Vajevca i dramaturgiji Andreja Vajevca koju u komornom prostoru Studija Teatra Exit (Zagreb, Gundulićeva 37) izvode Vesna Tominac Matačić (Ana) i Žiga Čamernik (Janez).

Uvodna scena prikazuje nju kako mijesi tijesto, a njega kako živčano negoduje jer se ona nije držala dogovora da četvrtkom zajedno ručaju: njih dvoje i sin Ivica. Netrpeljivost  koja, bez vidljivog razloga, zrači iz svake njihove riječi i geste, prerasta u uzajamnu bujicu psovki. Ono što je Ani u fazi zaljubljenosti bilo simpatično, Janezov slovenski naglasak u hrvatskim riječima, odjednom postaje „okidač“ za ljutnju. Njezino pitanje o ljubavi Janez doživljava kao provokaciju: „Jesam li došao doma ili na sud?“.

Iskorak u prošlost prikazuje  fazu njihove opčinjenosti, koju svakodnevica pomalo glođe. Dolazi do razvoda, sin živi s majkom i redovito komunicira s ocem. Njih dvoje također kontaktiraju, ali najmanja sitnica  potiče svađu (Janez predbacuje Ani da gura sina prema  ženskastom ponašanju, dok se ona zgraža kako on sinu daje pivo, što Janez opravdava riječima: „Pivo je dobro za kosti“!). Kako predstava odmiče, Ana i Janez  postaju pomirljiviji (posebice kada pomažu sinu), a završna scena predstave je doista duhoviti zaokret. 

Tekst je vrlo životan i  prepoznatljiv, osobito muškom djelu publike, jer Žiga Čamernik vrlo prirodno i bez ikakvih pretjerivanja iznosi probleme suvremenog muškarca, „razapetog“ između posla i obitelji (dakle, to nije samo ženska boljka, mada jest drugačije). Njegov hrvatski je odličan, dakako obojan melodijom slovenskog jezika, što bi možda trebalo biti naglašenije u trenucima kada se naljuti ili uzruja! Iako u Sloveniji nije nepoznat, Čamernik je meni predivno glumačko otkriće (naročito me se dojmilo pojašnjenja o dobrobiti piva). Vesna Tominac Matačić u početnim je scenama patetična, što je dobra protuteža Janezovom  racionalizmu, ali je ipak malo previše plačljiva (tekst je u stvari takav). Kasnije  se pomiče prema prirodnom načinu, ali uvijek pomalo na granici bolećivosti. Ono što je kod oboje izvrsno u gestualnom smislu (metoda braće Vajevec) jest prepoznatljivost  svih radnji bez uporabe rekvizita, a pri tom se ne prelazi u puko oponašanje. Dvije stolice i stol, svjetlo kroz prozor odnosno na scenu (Saša Fistrić) i odlična prateća glazba (Zvonimir Dusper) za podcrtavanje zbivanja, dovoljni su za odgovarajući ambijent.

Ljubav nas možda zaskoči kao ubojica iz grma, kako to opisuje Bulgakov, ali je krhke strukture pa s njom valja blago i postojano – predstava „Voliš li me?“ to pokazuje na  duhovit i promišljen način.

ImpressumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te s bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora navedenog uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali s izvorom Kritikaz.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem, odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se s uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal kritikaz.com koristite na vlastitu odgovornost.

© Domagoj Skledar & Igor Tretinjak, 2015 ~ 2018, All rights reserved