51. PIF: "IGRA VREMENA" I "PLETI MI, DUŠO, SEVDAH"
Lutke kao suđenice
Zuazolova predstava 'Igra vremena' i studentska osječka tvorevina 'Pleti mi, dušo, sevdah' primjeri su da se do jasne spoznaje može doći zahvaljujući posredniku, nekome tko o nama zna bolje od nas samih
Objavljeno: 19.11.2018. 1:52:59
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Pleti mi, dušo, sevdah" / pif.hr

Usprkos tome što sam  na 51. Međunarodnom festivalu kazališta lutaka PIF u Zagrebu (15.-21. 9.2018.) svaku predstavu gledala kao zasebnu cjelinu, povremeno sam uočavala neke veze, poput primjerice isprepletenosti dvaju naoko posve različita nastupa: predstave „Igra vremena“ autora i izvođača Davida Zuazola (20.9.2018., Čile/Španjolska) i autorskog  projekta studenata i profesora  osječke Akademije za umjetnost i kulturu (do nedavno pod imenom Umjetnička akadamija Osijek) „Pleti mi, dušo, sevdah“ (20.9.2018.).

Zuazola je od sedmero redatelja iz različitih zemalja „naručio“ predstave u trajanju od po sedam minuta, tako da pratimo neobična zbivanja u kojima sudjeluju čudne, pomalo zastrašujuće i nakaradne lutke. Ima tu freakova (sirena), crva, vampira i aliena; oni se tuku i progone, nabacuju kokicama (pop corn) i pokušavaju si uzajamno zagorčati života. Na stolu prekrcanom raznim stvarima i bićima (nakon svake priče odlaže korištenu lutku) zbivaju se konfuzna događanja i gotovo svatko odustane od prepoznavanja događaja i prepušta se dinamičnoj Zuazolovoj interpretaciji.

I taman kada se čovjek (nakon 7 puta 7 minuta) počinje pitati kamo sve to vodi, Zuazola  otkriva vlastitu intimnu priču: njegovi su ga školski drugovi sakodnevno gnjavili nazivajući ga freakom, crvom, vampirom, alienom... Onda je on posegnuo za lutkom i počeo putem nje i  poistovjećujući se s njom, prikazivati vlastite priče i emotivna stanja. Posljedice su bile neočekivano dobre: njegovi su ga dotadašnji mučitelji napokon ostavili na miru, pa je tako spoznao da si pomoću lutke može pomoći.

Pojam sevdalinke odnosno sevdaha povezujemo uz bosanske  tradicionalne  ljubavne pjesme, uglavnom melankolične i tematski nadahnute nesretnom ili neostvarenom ljubavlju. Porijeklo riječi je arapsko (sawda) i znači „crna žuč“ odnosno izvor melankolije, dok u bosanskoj inačici podrazumijeva čežnju (čuveni portugalski saudade), ljubavni žar, ali i ljubavni jad (imao/la pa ne imao/la). Dakako, sevdah se može očitovati u uzdisanju, nevoljkom životarenju ili potpunoj pasivnosti, no ipak ga poistovjećujemo s melankoličnim sporim pjesmama  uz pratnju gitare, harmonike ili nekog pretužnog puhačkog glazbala...

Budući da je metafora sudbine pletilja suđenica  koja određuje budućnost, a ljubav je, barem u nekom razdoblju života, važna komponenta pri određivanju stupnja sreće, nije neobično da su u predstavi „Pleti mi, dušo, sevdah“ sudionici povezani nitima. Glavni dio su izvrsno otpjevane sevdalinke, pa kada im se prepustite i dozvolite protagonistima da vas uvuku i privežu uz svijet sevdaha, postaje nam bliski poziv: „Il me uzmi, il me ubi.“

Zuazolova predstava „Igra vremena“ i studentska osječka tvorevina „Pleti mi, dušo, sevdah“ primjeri su da se do jasne spoznaje može doći zahvaljujući posredniku, nekome tko o nama zna bolje od nas samih.