Godina 1987. za Zagreb je značila pregršt novih kulturnih događaja (zahvaljujući Univerzijadi, dakle sportskoj manifestaciji, a ne osvještavanju potrebe za unapređenjem kulture), a među inima je bila i pojava međunarodnog festivala novog kazališta Eurokaza s Gordanom Vnuk na čelu.
Godine 2014. Eurokaz postaje produkcijska kuća i kako piše u pratećem materijalu: „Jedan od njegovih programskih segmenata je i Eurijala namijenjena prezentaciji domaćih i stranih radova koji podupiru Eurokazova svjetonazorska i estetska nagnuća.“ U tom je duhu organizirano gostovanje putujuće kazališne skupine Teatro Tatro iz slovačkog grada Nitre (1991.) u šatoru podignutom u dvorištu Močvare (prostor na obali Save, 9.7.2018.) s predstavom „Majstor i Margarita“ koju je prema istoimenom romanu Mihaila Bulgakova (1891.-1940.) adaptirao i režirao Ondrej Spišak (1965.).
Ovaj kompleksni roman, koji je autoru donio puno nevolja, bavi se paralelnim pričama u Moskvi 1934. i u Jeruzalemu 33.godine. Glavni protagonisti moskovskih zbivanja su pisac (Majstor) koji doživljava nevolje zbog svojeg romana o Isusu, Woland (vrag) i njegova družina koji svojim nepodopštinama vabe ljude da pokažu vlastitu zloću te Margarita koja će zbog ljubavi prema Majstoru vragu prodati dušu. U Jeruzalemu (zahvaljujući Majstorovom rukopisu) pratimo Isusovo suđenje i dvojbe Poncija Pilata kako postupiti (prema savjesti ili oportuno), da bi se okončalo na poznati način ( možda najpoznatija rečenica iz romana jest „Rukopisi ne gore“).
Predstava se u šatoru igra na pozornici (František Liptak, Peter Kostron) ali i sa strane, prema potrebi i izvan šatora (Valpurgina zabava kada glumci goli plešu oko vatre), a ni gledatelji nisu pošteđeni sudjelovanja (među njima također sjede protagonisti).
Izvedbeno imamo najrazličitije kazališne tehnike – od duhovitih ilustracija onog što čita sam autor, preko animacije velikih lutaka (Karel Czech, Martin Blizniak) i dijelova tijela (čela, torza i stražnjice) do korištenja akrobatskih i cirkuskih vještina, kako bi dočarali različite ambijente, podjednako one realistične i metaforične. Iako predstava vrlo slikovito prati roman, ipak ima i ironičnih komentara na samu izvedbu („Bulgakov se u grobu okreće“, komentira „gledatelj“ ), a 16 sudionika izvedbe daju dojam da se radi o doista velikom ansamblu zahvaljujući odjeći, perikama, šminki (Katarina Holla, Martin Blizniak) dok su glazbeni (Andrej Kalinka) dijelovi vrlo učinkovito uklopljeni.
Bulgakovljev roman „Majstor i Margarita“ može biti scenski osmišljen poput spektakla, može ponuditi relativno komornu izvedbu držeći se filozofskih načela, a može varirati između te dvije krajnosti (što bi možda i samom autoru bila najprihvatljivija mogućnost). Spišak je svoju predstavu postavio koristeći šator za vizualne efekte, dok je u vanjskom prostoru zvučnim elementima dočaravao ono što je bilo na razini slutnje, čime je dobio puninu zbivanja i odgovarajuću atmosferu, a da nije otišao u pretjeranost ili estradu.