26. SLUK otvorila je predstava ovogodišnjeg domaćina, Kazališta lutaka Zadar, "Karlson s krova" (kritiku Olge Vujović pročitajte ovdje), u režiji i dramatizaciji Ljudmile Fedorove (čak tri njene predstave ušle su u program ovogodišnjeg SLUK-a). Predstava je nastala po pričama slavne Astrid Lindgren o omalenom i odebelom naslovnom letaču "u najboljim godinama" koji s propelerčićem na leđima i prijateljem Mališanom pod rukom leta u razne nepodopštine vođene tek jednom idejom - zabavom. Fedorova je predstavu oblikovala oko tri duhovite avanture koje ispod ruha zabave skrivaju dječju potrebu za društvom i prijateljstvom, imaginarnim i(li) stvarnim.
Predstavu odlikuju svi elementi prepoznatljivog rukopisa Fedorove - profinjeno i čvrsto tkano klasično ruho, očišćenost od viškova i obogaćenost silno šarmantnim lutkarskim minijaturama, ali i ponešto dramaturških mušica. Dok je prvi dio strukturno i ritmički odlično tekao te je bio izuzetno duhovit na razini teksta i animacije, pred kraj predstava je lagano pala, ne uspjevši u potpunosti zaokružiti cjelinu niti stvoriti kulminativni kraj. Pad se dogodio i na ritmičkom planu, posebice u malo predugoj sceni s lopovima i Karlsonom-duhom, nakon koje se predstava nije uspjela vratiti na staru stazu. No te slabije strane u potpunosti je prekrio izuzetan šarm naslovnog lika koji je na svojim leđima, obogaćenim propelerčićem, lakoćom nosio cijelu predstavu.
Karlsona je oblikovao Dominik Karakašić uz veliku pomoć Sanje Zalović. Njihova zajednička animacija bila je prava mala demonstracija svih neodoljivih aspekata lutkarstva. Glava i tijelo u Karakašićevim rukama duhovito su i s odličnim osjećajem za ritam tekli i vijugali, dok su ruke u rukama Sanje Zalović bile beskrajno rječite, stvarajući samostalne priče i minijature. Spojene u jednom tijelu, te zasebne rječitosti pretakale su se u izuzetno duhovit dijalog dijelova tijela, oblikujući jedan od najzanimljivijih i najduhovitijih likova aktualnog hrvatskog lutkarstva. Takav Karlson pojeo je Mališana koji mu, u rukama Anđele Ćurković Petković, nije uspio niti animacijski, niti karakterno parirati. Sanja Zalović bila je i vrlo duhovita kao lopov-šegrt zgodno ozbiljnom lopovu Jurju Arasu, no ta njena vrckava minijatura trajala je ipak nešto predugo. S druge strane, Irena Busović i Josip Mihatov zgodno su pretočili Mališanove roditelje u ljudske karikature. Djeca, naime, kad odrastu bivaju izbačena iz zaigranog svijeta lutaka koji ne poznaje granice u karikaturalan svijet ljudi prepun ograda. Zbog svih tih zidova koje odrasli svijet zida oko sebe, mame i tate ne mogu niti vidjeti Karlsona koji je, tako "osuđen" na svijet malenih.
Scenografkinja i oblikovateljica lutaka Marija Klocheva stvorila je izuzetno privlačan gradić, od širokog plana do Mališanove sobe i Karlsonovog krova. Vizualnom šarmu pridonijele su vrlo zgodne lutke, posebice izuzetno duhovita naslovna junačina. Cijelu priču dodatno je pojačala odlična glazba Tomislava Pehara čiji se ritam fino prepleo s ritmom animacije.
Zaključno, usprkos dramaturškim problemima pred kraj, "Karlson s krova" vrlo je zabavna i privlačna predstava koja leti na krilima beskrajno šarmantnog i duhovitog naslovnog junaka.