TEATAR POCO LOCO
26.2.2016. 9:24:21h
Malo ludo? Šašavo? Uvrnuto? Ma, dajte, molim vas!
Spoj glazbe, riječi i likovnosti, uz „otključ, otključ, otključ“, otključavanje mašte, čini četrdesetak minuta nedjeljnog jutra uz Teatar Poco Loco najljepšim poklonom sebi i drugima na kraju tjedna
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
Teatar Poco Loco / Nina Đurđević

U svibnju 2014. godine  na Sceni Ribnjak (Centar mladih Ribnjak, park  Ribnjak u zagrebačkoj četvrti Medveščak) počeo je svoje djelovanje  Teatar „Poco Loco“ , koji su osmislile redateljica Renata Carola Gatica i glumice Dunja Fajdić, Maja Katić i Zrinka Kušević.

Svake nedjelje u 11 i 12 sati u ciklusu „Priča mi se priča“ one zajedno sa svojim kolegicama i kolegama (isključivo slobodnim umjetnicima – „pa nećemo valjda plaćati nekomu, tko već prima plaću“ rekla mi je veselo Gatica, dodavši da je i njen suprug Dean Krivačić dobio otkaz, kada je ušao u stalni kazališni angažman) pričaju i  pjevaju, uz živu glazbu i šarmatne ilustracije projicirane preko grafoskopa, više ili manje poznate priče.

Spoj glazbe, riječi (odlični tekstovi bez podilaženja najmlađoj publici, jer što ne znaju, naučit će!) i likovnosti, uz „otključ, otključ, otključ“, otključavanje mašte, čini četrdesetak minuta nedjeljnog jutra najljepšim poklonom sebi i drugima na kraju tjedna. Danas je na programu Teatra „Poco Loco“ već dvadeset priča i svaka se izvodi uz drugo, vlastito glazbalo.

Sa sigurnošću mogu tvrditi da je  zajednički projekt pod nazivom „Osvoji publikuScene Ribnjak i ovog kazališta nesumnjivo uspio. Naime, i sama odlazim na te pričalačke seanse, jedva pronalazim mjesto u dvorani i zatičem se kako otvorenih usta (poznato kao „padanje vilice u krilo“) pratim razvoj priče (a već desetljećima znam sadržaj). 

Dakako, odlaze oni i u vrtiće, jer je ciljana publika do 7 godina. Može ih se zateći i  tamo gdje je njihov dolazak, prvi susret mališana s kazališnim svijetom. Budući da im je financijska potpora vjerojatno nevelika (nisam se niti upustila u te prljave razgovore), rade sve i ništa im nije teško. Niti razgovarati s djecom nakon predstave, niti pjevati „uživo“ u ranu zoru (što demantira  kuknjavu glumaca u velikim i bolje plaćenim kazalištima za djecu), niti smješkati se onima koji će sutra, zahvaljujući baš njima, postati „poco loco“ za kazalištem.

I na kraju stih iz pjesmice koju sam čula u predstavi-priči „Ivica i Marica“ i koji ću oteti za vlastite potrebe: „Ako život zlo donosi / ti se skockaj i prkosi“.

 

ImpressumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te s bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora navedenog uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali s izvorom Kritikaz.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem, odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se s uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal kritikaz.com koristite na vlastitu odgovornost.

© Domagoj Skledar & Igor Tretinjak, 2015 ~ 2019, All rights reserved