MEĐUNARODNA REVIJA LUTKARSTVA OSJEČKE AKADEMIJE U VIROVITICI
Još malo o predstavama na 14. Lutkokazu
Na ovom prvom virovitičkom Lutkokazu vidjeli smo dobre i vrlo dobre predstave i ja slijedom viđenog strastveno želim, prije svega radi vlastitog zadovoljstva, da ovi mladi ljudi uskoro učine puč u hrvatskom lutkarstvu
Objavljeno: 12.4.2024. 10:42:22
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Divljeg zapada zov" / AUK

 

Na 14. Lutkokazu – međunarodnoj reviji lutkarstva Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku (20.-24.3.2024.) u Kazalištu Virovitica i virovitičkoj Glazbenoj školi „Jan Vlašimsky“ mogle su se vidjeti ispitne produkcije i profesionalne predstave, kako za mališane tako i za odraslu publiku (čemu potonja, sudeći po slaboj posjeti, očito ne vjeruje!).

 Zadržat ću se na predstavama o kojima se još nije pisalo, pa ću početi s predstavom Bajka (ispitna produkcija 2. godine sveučilišnog prijediplomskog studija Gluma i lutkarstvo, mentorica Selena Andrić) koju bih opisala kao „ekspresivno  pričanje priča“, a odabrana je ruska narodna bajka „o bratu, caru, carevni, zetovima, čaroliji, jednoj kobili i jednoj lijepoj poruci“. Poput mnogih bajki, i ovdje se radi o tri brata, među kojima je onaj najmlađi „budalast i dobrodušan“, pa se čini da ga svi nastoje nasamariti, čak i kobila koja mu za protuuslugu daje svoje grbavo ždrijebe. Ali ždrijebe je privrženo i korisno… i mada se priča razlikuje od bajke Konjić grbonjić, duhovitim korištenjem vlastitog  tijela dobila se sugestivna i zabavna kombinacija priče i izvedbe.

 U predstavi KokoSretno (ispitna produkcija 1. godine sveučilišnog prijediplomskog studija Gluma i lutkarstvo, mentor Hrvoje Seršić) radi se o čarobnom kokosu koji odvodi mladu Koko na putovanje kako bi stekla vještine koje će joj omogućiti  da bude dobra vladarica (poglavica) na svojem malom otoku Motu. Jednostavne ručne lutke i paravan bili bi sasvim dovoljni za ovu pustolovinu prepunu raznih zbivanja, kada bi priča dramaturški bila osmišljenija, a izvedba kraća. Ovako smo se mi mali od tri godine prilično brzo pogubili…

Predstava Divljega zapada zov nastala je na AUK (mentor Hrvoje Seršić), a trenutno čini dio redovnog repertoara Gradskog kazališta „Zorin dom“, Karlovac. Radi se o „tipičnoj“ kaubojskoj priči u kojoj se ganjaju razni „mračni“ tipovi, a Jan Kovačić, Mateja Tustanovski, Laura Kolesarić i Luka Selman su autori i izvođači. Sugestivnu scenografiju i ručne lutke izradila je Anamarija Šerbetar (posebno me se dojmio Šišmiš koji je usamljen – ruka s perima).

Giulio Settimo je karizmatična osoba hrvatskog / talijanskog lutkarstva – duhovit i vješt, podjednako sklon eksperimentu i tradiciji, nastupio je u predstavi Pulcinella Disaster Show (ZaTroCaRaMa APS) u kojoj je na parajeziku oživio jedan od najpoznatijih likova iz komedije dell'arte. Odjeven u bijelo s crnom maskom povijena nosa (takav se Settimo pojavio na poklonu), grbav i kreštavog glasa (pivetta), neprestance izaziva nevolje a svoje probleme rješava žestokim udarcima štapa. Bez obzira s kime se susreće  (uglavnom sukobljava), Pulcinella neustrašivo srlja i jednako je nesklon Kinezima,  zmaju, ženi, policajcu ili smrti. Ako se Settimo odluči napustiti „komociju“ kazališne zgrade, sigurna sam da će mu lutkarski paravan na ulici priskrbiti udoban život: on je rođeni histrion u najljepšem značenju tog zanimanja.

Na ovom prvom virovitičkom Lutkokazu vidjeli smo dobre i vrlo dobre predstave i ja slijedom viđenog strastveno želim, prije svega radi vlastitog zadovoljstva, da ovi mladi ljudi uskoro učine puč u hrvatskom lutkarstvu…