JDP: "VRAT OD STAKLA"
Tiče nas se, ali marimo li?
Gostovanje predstave 'Vrat od stakla' odličan je programski potez DK Gavella, ali nisam sigurna jesmo li baš svi ostali bezrezervno oduševljeni… recimo ja
Objavljeno: 16.1.2019. 1:25:59
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Vrat od stakla" / Promo

Mogla bih reći: „Sinoć u Beogradu, večeras u vašem gradu“, referirajući se na gostovanje predstave „Vrat od staklaBiljane Srbljanović u režiji Jagoša Markovića i izvedbi (5.10.2018.) Jugoslavenskog dramskog kazališta (JDP) u Dramskom kazalištu „Gavella“ u Zagrebu (3.11.2018.).

Predstava je mnoge podsjetila na predstavu „Tri zime“ Tene Štivičić u režiji Ivice Buljana (HNK Zagreb) zbog prikaza obiteljskog ozračja kroz nekoliko naraštaja. Baka Bogdanka (Jelisaveta Seka Sablić) živi s dvije kćeri, samicom Svetlanom (Vesna Trivalić) i Nadeždom (Anita Mančić) udatom za Ljubu (Dragan Mićanović) s kojim ima kćer Mirnu (Milica Gojković), a gotovo stalni gost je ostarjeli Vasa (Irfan Mansur) - ukratko tri naraštaja u stanu koji su zadobili nacionalizacijom nakon Drugog svjetskog rata (Marković je pretrpao pozornicu, što je standardni način prikaza mnogoljudnosti). I mada uglavnom životare, ništa ne poduzimaju i ljute se tek virtualno (Bogdanka koristi Twitter zbog čega strada njezina unuka, koju ne pokušava zaštiti). No, glavni potres u obitelji nastupa pojavom obavijesti o denacionalizaciji zbog koje moraju odseliti u stan na periferiji.

Pojava Vlajka Mujića (Marko Janketić), nasljednika nekadašnjeg vlasnika stana, koji se pokušava s njima „poslovno“ nagoditi, sigurno je prepoznatljiva situacija na cijelom području bivše države. Zanimljivo je, da publika ima sućuti za obitelj koja mora iseliti u ovom trenutku, a ne misli da je ista situacija bila s obitelji kojoj se to dogodilo  uspostavom  spomenute  države. Vrlo je znakovit (i zapravo komičan) dijalog između Vlajka i Nadežde u kojem oboje tvrde da su im djedovi darovali stan, što je, dakako, točno – s pomakom u vremenu i drugačijim socijalnim uvjetima. 

Puno je toga Srbljanović uključila u svoju dramu, od komentara na sadašnjost do prisjećanja na prošle nemile događaje u kojima ima puno toga što se pokušava zaboraviti (izdaja). Iako mi se tekst u načelu sviđa, mislim da se mogao skratiti, a prekidi među scenama zatamnjenjem i pjesmama prilično je banalni postupak. Glumački su mi fascinantne Anita Mančić i Vesna Trivalić, vrlo dosljedno profiliran odličan Dragan Mićanović, decentan i postojan u liku lojalnog ostarjelog prijatelja Irfan Mensur, dok mi je, nesumnjiva glumačka ikona, Jelisaveta Seka Sablić, svojom ekspresivnošću manje upečatljiva no što bi bila u kontroliranoj gesti.

Gostovanje predstave „Vrat od stakla“ odličan je programski potez DK „Gavella“, ali nisam sigurna jesmo li baš svi ostali  bezrezervno oduševljeni… recimo ja.