29. POLETNI LUTKOVNI PRISTAN: TEATRO GIOCO VITA, "NEBO ZA MEDVJEDE"
Romeo Montecchi? Ne, Fabrizio Montecchi
Predstava 'Nebo za medvjede' talijanskog kazališta 'Gioco Vita' izuzetno je uzbudljiva i lijepa i mogu samo poželjeti da neko od hrvatskih kazališta lutaka pozove Fabrizia Montecchia na suradnju
Objavljeno: 31.8.2018. 5:59:03
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Nebo za medvjede" / Boštjan Lah

29. međunarodni festival kazališta lutaka »Poletni lutkovni pristan« (Ljetna lutkarska luka) u organizaciji Kazališta lutaka Maribor (u preuređenom bivšem minoritskom samostanu na obali Drave) i ove je godine u mjesecu kolovozu (4.-30.8.2018.) znatiželjnoj publici različitih naraštaja predstavio zanimljive lutkarske pojedince i skupine, različite lutkarske tehnike te poznate i manje poznate priče kao predloške za lutkarske predstave (usput spomenimo da djeca »zlatnim zvjezdicama« ocijenjuju predstave kako bi najbolja dobila nagradu »Maček iz žaklja« ).

Odabrala sam »najgušći« termin odnosno četiri dana u kojPima sam mogla pogledati najviše predstava (24.-27.8.2018.) , pa je moja prva predstava bila »Nebo za medvjede« talijanskog kazališta sjena iz Piacenze, Teatro Gioco Vita, koju je prema pričama i ilustracijama Dolfa Verroena i Wolfa Erlbrucha režirao Fabrizio Montecchi. Prisjetimo se da je spomenuti redatelj (i često scenograf) u Kazalištu lutaka Ljubljana postavio predstave »Patka, smrt i tulipan« (izuzetna predstava koja djeci pokušava približiti pojam smrti) i »Virginija Vuk« (predstava temeljena na životu spisateljice Virgine Wolf kao djevojčice i njezinoj borbi protiv depresije).

»Nebo za medvjede« sastoji se od dvije priče: u prvoj mladi medvjed, u želji da postane tata, ispituje različite životinje kako to postići, da bi, dok rezignirano gleda u oblake, susreo mladu medvjedicu…; druga priča prati medvjedića u potrazi za životinjama koje bi ga pojele i tako usmrtile (pčela, žirafa, lisica, tigar, krokodil) kako bi otišao na nebo umrlom djedi i s njime se nastavio igrati – izgladnio i umoran ipak se vraća svojim roditeljima i shvaća da je obitelj »medvjeđe nebo na Zemlji«.

Posižući za temama roditeljstva i smrti, Montecchi pokušava u dječji svijet (predstava je za djecu od 3-8 godina) uključiti ozbiljne, takozvane teme za odrasle. Izvanredna vizualizacija (Federica Ferrari i Nicoletta Garioni) životinjskih likova (posebice u drugoj priči), promjena veličina sjena zbog različitih perspektiva, usporedna dvojna likovnost: vidljivost likova i njihovih sjena (likovi su izvedeni jednostavno, plošno i upečatljivo), izvrsni izvođači (Deniz Azhar Azari i Andrea Coppone), funkcionalna i lijepa  glazba (Alessandro NIdi), dobro zamišljeni kostimi (Tania Fedeli) i čvrsto strukturirane priče s odlično balansiranom režijom čine ovu predstavu izuzetnom. Međutim, iako su vrlo vješto izvedeni, malo su predugi uvodni, završni i međučinski plesno-akrobatski dijelovi (Valerio Longo), čime pada tenzija izvedbe i nepotrebno produžuje očekivanu priču. Također, nisam sigurna nije li malo prenisko stavljena dobna granica od tri godine?!

Meni osobno, predstava »Nebo za medvjede« talijanskog kazališta »Gioco Vita« izuzetno je uzbudljiva i lijepa i mogu samo poželjeti da neko od hrvatskih kazališta lutaka pozove Fabrizia Montecchia na suradnju (u potpisu Olga Capuleti).