MOČVARA: MALI TEATAR I HD KOSAČA, "SMEĆE"
Smeće u močvari
Iako je tekst monodrame 'Smeće', odigrane u Močvari, malo predug i pojedine se tvrdnje prečesto ponavljaju, mora se priznati veliki entuzijazam i jaka glumačka energija Ive Krešića pa ova nepotrebna duljina postaje podnošljiva
Objavljeno: 22.9.2017. 0:17:22
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Smeće" / Promo fotografija

Na nogama čvrste cipele, na glavi baterijska žarulja, u rukama štap, u džepu hladno oružje i – pravac Močvara. Šalim se, naravno, osim ovog zadnjeg: zaista sam otišla u poznati zagrebački klub Močvaru (4. 9. 2017.), jer je tamo u ciklusu KUM (Kazalište u Močvari) u suradnji s mostarskim kulturnim institucijama Malim teatrom i Hrvatskim domom Kosača predstavljena monodrama „Smeće“ glumca Ive Krešića u režiji Marija Kovača.

Temeljena na istinitom događaju (odavno već znamo da nikakava mašta ne može nadmašiti stvarnost) vezanom uz ostavljanje smeća pred tuđim vratima i netrpeljivostima koje zbog toga nastaju (od ružnih riječi do šamara, od uključivanja prijatelja i rodbine u tuču do međudržavnog sukoba), Krešić priča priču „normalnog muškarca“ koji reagira na nepravdu. Iako inzistira na svojoj toleranciji, brzo shvaćamo da se radi o gotovo granično netrpeljivoj osobi, kojoj svi smetaju i koja u svemu i svima vidi nešto nastrano. Njegovi umišljaji vode ga u novu stvarnost gdje  prestaje razlikovati činjenice od vlastitih konstrukcija događaja. A onda kupuje pištolj...

Ivo Krešić (1979.) poznat je po svojim solističkim nastupima, nerijetko postavljenim kao gorke komedije. U monodrami „Smeće“ njegov je (odličan) partner pas Flija, koji ga tako gleda da boljeg partnera ne bi mogao zamisliti: zajedno jedu jeftinu salamu, Flija trpi scensko (ali nježno) milovanje, pomno prati sve pokrete i ne pokazuje nikakvu nervozu. A naš junak „snima“ svoja razmišljanja, hoda uokolo, posprema svoju prilično neurednu sobu (scena i kostimi Davor Prah), pere se (vrlo naturalistička scena!) i priča svoje nevjerojatne priče. Tekst je, za moj ukus, malo predug i pojedine se tvrdnje prečesto  ponavljaju pa se time odgađa poanta. S druge strane mora se priznati veliki entuzijazam i jaka glumačka energija pa  ova nepotrebna duljina teksta postaje podnošljiva.

Ukratko, Močvaro, očekuj me!