10. GUMBEKOVI DANI
Njegovanje sjećanja u očekivanju pomaka
10. Gumbekovi dani trajali su od 16. do 26. ožujka 2017. u prostorima Histrionskog doma i u zagrebačkim matičnim kazalištima odabranih predstava, kako bi se prisjetili glumca Mladena Crnobrnje Gumbeka i dali impuls predstavama u potpunosti ili djelomice njeguju kabaretsko ozračje
Objavljeno: 24.4.2017. 6:27:13
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Život je loto" / histrion.hr

Prva i zadnja večer bile su rezervirane za najnoviju predstavu Glumačke družine HistrionU petak (za) metak“ redatelja Ivana-Gorana Viteza. Tema je, kako je prepoznatljivo već iz naslova, demografska obnova Hrvatske, pa se zato razglaba o svim detaljima „parenja“: od upoznavanja, preko priprema za svadbu i same svadbe, do raznoraznih poza pri spolnom općenju... Vitezov humor pripada „mojoj krvnoj grupi smijeha“, pa je tekst ujedno najbolji dio ove predstave. Koncepcija je da časna sestra (Marija Borić) i kabaretska plesačica (Ana-Marija Percaić) vode mladi par Bornu (Petra Vukelić) i Bornu (Duško Modrinić) kroz sve gore najavljene faze.

Elvira Ulip odjenula je likove primjereno funkciji (časnu u odoru, plesačicu u crnu kabaretsku opravu, a Borne bezlično kako i priliči manipuliranim jedinkama), dok je Miljenko Sekulić funkcionalno opremio scenu. Glazba i glazbena pratnja Zvonka Presečkog nadopunjuje „kabaretski štih“ predstave, ali sama izvedba je doista jako, jako mlaka - posebice jer se radi o eksplozivnoj (erotskoj) temi.

Drugog dana ujutro Lutkarsko kazalište Bobita iz Pečuha (Madžarska) gostovalo je s predstavom „Kalamona vjetrovezačOrsolye Nagy u režiji Robera Marka. Ovaj, nazvan bajkoviti cabaret, predstavlja pravi pučki ulični lutkarski komad i zapravo ga je bilo šteta „stisnuti“ na pozornicu: u rotirajućoj kućici, po kojoj se može i penjati, lutkari (Daniel Czeh, Gabor Kolocsany, Lorant Matta, Melinda Papp, Judit Vadon i Zoltan Kamloczi) baratajući ručnim lutkama, svirajući, pjevajući i plešući tragaju za zlim čudovištem koji vezuje vjetar i uzrokuje brojne nevolje, ako ne dobije kraljevu kćer...

Naravno da hrabrost i ljubav pobjeđuju, a ukoliko znate mađarski (kao što su znala djeca u gledalištu, zbog čega nije bilo „jezične barijere“)  ili uspijete pročitati grafički loše napisan prijevod, možete pratiti detalje borbe dobra i zla. Tročlani žiri (Zvonko Babac, Mehmed Aganović i Tomislav Kurelec) proglasio je predstavu „Kalmaona vjetrovezač“ najboljom predstavom 10. Gumbekovih dana (osobno sam ostala zabezeknuta odlukom!).

Iste je večeri u ZKM-u igrala predstava „Folk ActsSaše Božića i Petre Hrašćanec (kritiku pročitajte ovdje) i za svoju ulogu (odlično izvedenu) glumica Nataša Dangubić proglašena je najboljom glumicom 10. GD.

U subotu, 18.3.2017. u Histrionskom domu je gostovalo Gradsko kazalište mladih iz Splita s predstavom Ivana Lea Leme (ujedno redatelja) „Splićanke“ u kojoj Lidija Florijan, Nada Kovačević, Ana Gruica, Mia Vladović i Aneta Matulić pričaju priče iz svojih osobnih života, iz starog Splita, iz svakodnevice... Ovih pet monologa, usprkos dopadljivom žargonu i poticajnim temama, predugi su i monotoni (dulje od dva sata), tako da je potencijalno zgodna predstava postala  pomalo iznurujuća...

Ponedjeljak (20.3.2017.) je u Histrionskom domu bio u znaku demokracije – pod nazivom „Demokracija“ autora, redatelja i izvođača Zijaha Sokolovića, uz Dražena Šivaka (koprodukcija Udruge „Riječi prave predstave“, Zagreb i „The Arto Projekt @ Yugoart, Beograd) govori se o demokraciji od antičkog vremena, kada je taj pojam i nastao (šteta da se nigdje ne objasni da su u demokratskom odlučivanju sudjelovali samo slobodni, punoljetni, muški građani rođeni u Ateni, dakle manjina). Posegnuvši za dramama u kojima su glavni likovi Julije Cezar (Shakespeare), Antigona (Sofoklo) i  Prometej (Okovani Prometej, Eshil) Sokolović i Šivak duhovito variraju likove i okolnosti podučavajući nas o demokraciji, diktaturi, samovolji, manipulaciji  i slično. Izmjenjujući se u ulogama odabranih likova, te  pozivajući gledatelje raznih dobnih skupina, njih dvojica zorno i šarmantno govore o demokraciji. Pojedine scene su osjetno preduge (uvodno pometanje pozornice, predugi monolozi i slično), no sve u svemu radi se o zanimljivoj i zgodnoj predstavi u kojoj je Zijah Sokolović nagrađen kao najbolji glumac 10. GD.

Prvi dan proljeća bio je u znaku izvođačica: u Kazalištu „Komedija“ Kalmanova  opereta „Kneginja čardaša“(?), dok je u Histrionskom domu nastupila vrlo šarmantna i duhovita Monika Romić iz zemunskog Teatra „Carte blanche“ u predstavi Vladimira ĐurđevićaŽivot je loto“ u režiji Bojane Lazić. Priča iz perspektive mlade nezaposlene žene koja balansira između muža-informatičara, koji joj sve više ide na živce (mada mu je lojalna) i susjeda kriminalca -kamatara (s kojim je u seksualnoj vezi) i kojoj se svijet srušio, nakon što je muž dobio glavni zgoditak na lotu i razbahatio se... Ona se nalazi ne željezničkoj stanici, u bijegu zbog stjecaja nesretnih okolnosti i mi slušamo kako vlak Bar–Beograd sve više kasni. Usprkos nekih tehničkih i redateljskih nespretnosti, radi se o  vrlo dopadljivoj predstavi i izvođačici.

U srijedu 22.3.2017. u Histrionskom domu je gostovao Binocular teatar, Zagreb s predsatvom „Jezične varijacijeNikole Jakovčevića u režiji Borne Armaninija i izvedbi Antonije Stanišić i Davora Svedružića. Varirajući u različitim jezičnim izričajima banalnu priču o lopovu kojem vlasnik samovoljno daje novac tražeći od njega samo zahvalu i malo novaca za platiti račune, ova je predstava već dobila naznaku novih „stilskih vježbi“. No, ono što bi bilo ovdje nužno (po mojem sudu) svakako je skratiti monologe, pojačati suradnju među likovima, poraditi na manje nervoze kod Stanišić i osmisliti drugačiji kraj. Inače, Svedružić je moj omiljeni komičar, pa mu, eto dajem nagradu u povodu mojeg desetog gledanja Gumbekovih dana. 

U četvrtak 23. 3. 2017. opet su bile dvije predstave: u Teatru ITD autorski projekt Mirana KurspahićaTeror tolerancije“ (nismo pisali: ja zato jer.., a Igor nije vidio; kad vidi, pisat će) i „Shakespeare pir“ u suradnji  Kazališta Virovitica i GK Jozo Ivakić, Vinkovci. Redatelj Dražen Ferenčina je u prošloj godini, 400-toj obljetnici smrti Williama Shakespearea spojio sve njegove komade u čudnu, zaigranu, nerijetko zgodnu kašu. Ta ideja nije nimalo nova, jer smo gledali i gostujuće grupe i Teatar Exit, ali su takve predsatve uvijek zanimljive. U ovoj predstavi sudjeluju Igor Golub, Goran Koši, Vladimr Andrić, Monika Lanšćak, Sara Lustig i Goran Vučko i mogli bismo reći, da su  iskusniji glumci bili bolji i spretniji. Izdvojene su veće tragedije („Romeo i Julija“, „Otelo“, „Macbeth“, „Hamlet“) i njima je posvećeno više teksta i vremena, 16 komedija se na šašavi način povezalo, a poveznice su komentari na barda s današnjeg stajališa. Svojedobno je bilo „puno vike“ na ovu predstavu, budući da su dijelovi uklopljeni u podjelu nagrada Hrvatskog glumišta, ali moram reći da je sve skupa prilično zabavno, mada bi mladi  glumci i glumice trebali osjetno doraditi svoj govor i gestikulaciju.

Zadnjeg natjecateljskog dana (25.3.2017.) nastupio je Ivica Kiš s „Kaj god blues“ što sam preskočila, pa je za mene zadnja predstava bila ona dan ranije kada je nastupila GK Scena Gorica, Velika Gorica s projektom redateljica Frane Marije VrankovićI živjele su sretno“. Na djevojačkoj večeri okupljaju se prijateljice u namjeri da se zabave, ali alkohol otpušta jezike i  saznaju se razne neugodne stvari. Svaka od četiri žene je precizno profilirana i nosi naziv jednog lika iz bajke: Trnoružica (Jelena Hadži Manev), Pepeljuga (Mia Krajcar), Snjeguljica (Doris Pinčić Rogoznica) i Mala (Selma Mehić), čime ujedno nosi sudbinu i budućnost zadanog lika. Kako ima slabih razvojnih pomaka, njihovi odnosi i sama situacija postaju monotoni i prilično je nejasno zašto se uključio flamengo (Selma Mehić). Ipak, ima vrlo duhovitih rečenica i situacija, a posebno je izvrsna samostalna, nesretna i pripita Pepeljuga u interpretaciji Mije Krajcar.

I za kraj osvrta na 10.Gumbekove dane o nagradi Peri Kvrgiću za iznimni doprinos oživljavanju cabareta - godinama sam doista uživala u brojnim izvrsnim Kvrgićevim ulogama, ali sam mislila da pripadaju nekom drugom kazališnom žanru. Čovjek se uči dok je živ!